Ljeto 869. godine Gospodnje, negdje na našem lijepom plavom moru, Domagoj knez Hrvata, još jednom pomutio je planove mletačkom duždu …
Domagoj – knez Hrvata
'' Pričekaj, sabit ćemo rogove mi njima! '' – viče svojim strijelcima stotnik Juraj. S velike hrvatske sagene prebačeni su leteći mostovi, strijelci zasiplju oblacima strijela mletački zapovjedni brod, dok hrvatski ratnici s okruglim štitovima i dugim mačevima kuljaju na galandriju. Palube su skliske od krvi iako su dobro posute s pijeskom. Ratnici i mornari se kolju, dave, padaju, gnječe … sve se ispremiješalo, a čuju se samo psovke i jauci, zveket čelika i pucanje drveta.
Gornji red mornara veslača na hrvatskoj hitroplovki podigne vesla uvis, a posada u trku prešavši na suprotni bok, nagne brod.
'' Spuštaj vesla! '' – urlikne zapovjednik Slavogost, a pedeset ogromnih, dugih i teških vesala poleti na palubu mletačkog broda meljući ljude, konopce, opremu i čamce. Odmah zatim na nju grune novi val hrvatskih ratnika i mornara. Malo dalje druga je hrvatska hitroplovka vještim manevrom okljaštrila desni bok velike mletačke đemije. Lijepo se vidjelo kako polomljena vesla, komadi ograde i okrvavljena tijela venecijanskih mornara lete u vis.
'' Ha, Dobrovid obrijao venecijanca! '' – nasmije se knez Domagoj i upozori svog pobočnika Berigoja: '' Pazi Berigoje napravit će od nas Mlečići ježa. Vidi ih gore u čamcima što su ih digli gredama na jarbole, strijeljaju k'o ludi! Sijeci im konopce Berigoje, obori ih, dolje s njima, u more vrag ih odnio! '' – Mladi Berigoj povede novi val, sada već potpuno ponesenih i opijenih žarom bitke, hrvatskih ratnika i mornara, koji navale na Mlečane…
Post je objavljen 02.04.2005. u 21:40 sati.