Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/marina11

Marketing

SKRAĆENA VERZIJA..... :))

Gle, gle, evo i mene!! Nakon tjedan dana napokon da se i ja javim...
Sad bi ja kao trebala opisati Siciliju, a nisam još ni svoj dnevnik napisala, sa svim onim sitnim detaljima i slično!! Ajme, što mi se ne da... Znam da su sve moje cure već napisale sve šta se napisati dalo, malo mi je glupo da se opet ponavljam nakon svih njih..... Sada ćete vidjeti vrhunac moje lijenosti.....
Ovdje možete naći sve o Siciliji koga zanima, skroz detaljan opis: KRKICA (imate točno po danima, sve sitnice i sve naše izljeve „pameti“ i slično!) i MALA JEJ@ (opisane fešte, Božo koji se ubio, hoteli....), PEPA ima čak i slike a bit će i na drugim stranicama, možda i na mojoj kad ih uspijem dobiti napokon!!
A sad ću ja samo opisati sve u kratko, oni događaji koji su me se dojmili naviše od svih....
Naravno, sve je bilo nezaboravno, ali najviše od svega ću pamiti sve one stvari koje smo vidjeli po Rimu. Ja sam nedavno čitala odličnu knjigu Dana Browna „Anđeli i demoni“ u kojoj je sve to lijepo opisano, i sad sve to vidjeti u živo je bio nevjeroajatn doživljaj.... Prvi dan u Rimu smo vidjeli trg Sv. Petra i baziliku, a s njom i poznatu skulpturu Michelangela „La Pieta“.... Naravno, na trgu smo vidjeli i još neke zanimljive stvari, kao škote u onim njihovim specifičnim šosekima, gomilu dečki u ružičastim toaletama („ragazzo – si roso, ragazza – no roso!“), predivnog crnca koji je isti Kevin Hill....
Onda kad smo se vratili u Rim smo vidjeli Pantheon, Koloseum, fontanu di Trevi, Španjolski trg (sa onim stepenicama gdje se snimaju filmovi), Svete stube (po kojima je Isus hodao)..... Ma gomilu krasnih stvari!!
Ali ima jedna stvar koja me se dojmila najviše od svih.... A to je bio osjećaj pred nastup!
Čim smo vidjele konkurenciju bile smo svjesne da nemamo šanse za osvojiti medalju, ali to nas nije nimalo spriječilo da se dobro zabavimo. Prije nastupa svih 5 iz naše kategorije (mi, Engleska, Nizozemska, Francuska i Italija) našle smo se u malenoj dvorani s koje se izlazi na glavni parket pred suce. Isprva smo se sve držale svaka za sebe, ali onda smo zajedno počele pjevati Kad si sretan, svaki na svojem jeziku, pjevale smo neku pjesmu od francuskinja, neku od engleskinja... To je bio savršen feeling, kad se „suparnici“ nađu svi zajedno i pjevaju i vesele se...
A još bolje je bilo kad smo otplesale svoje i vratile se u tu dvoranu, sve su nam pljeskale i čestitale nam, ali fakat onak od srca i iskreno.... Fakat su svi na tom natjecanju bili toalno kolegijalni i sportski, navijali smo i za naše ali i za sve ostale, taj feeling mi je totalno neponovljiv....
Također me se jako dojmilo kad je počelo proglašenje (nakon gomile uvodnih govora predsjednika N.B.T.A i slično), nakon proglašenja prvog mjesta dizala se zastava i svirala himna te zemlje – kao na Olimpijskim igrama!! Odmah mi se pred očima stvorila Hrvatska zastava na najvišem mjestu i mi kako primamo pehar... ali eto, nije se to dogodilo, istina je da smo na kraju pete, zadnje u našoj kategoriji, ali stvarno nismo niti imale šanse jer su sve ostale cure profesionalke i treba biti zadovoljan malim stvarima – SUDJELOVANJEM. Koja u biti i nije mala stvar!! Pa to je EUROPSKO PRVENTSVO, mi smo prve u državi u pete u Europi....
Mislim da to nipošto nije mala stvar!!! A i vidjele smo i doživjele tolko lijepih i krasnih stvari, sve smo se zbližile i sad smo jedna BELISSIMA FAMILY, sa mnogo članova u koje spada nas 25 cura, Suzana, Nikolina i Božo (koji bi nam trebao valjda glumiti tatu ha ha!!)
Eto, toliko od mene o toj temi za sada, ovdje dolje je samo još slikica Nizozemske koja je osvojila najviše pehara na prvenstvu (uključujući i naš!), a javit ću se kasnije sa nekim slikicama i možda još kojim detaljčićem!!
PUSA!!

Image Hosted by ImageShack.us

P.S. Kad sam jučer čula vijest da je papa umro, sve me steglo oko srca... Nisam neki fanatični vjernik, ali vjerujem u Boga i molim se svaku večer, tako da... Hvala Bogu, uskoro su demantirali tu vijest ali ipak... Ne znam šta da kažem o tako tužnoj vijesti, samo mogu reći da se svi molimo da naš papa premine u miru i bez više patnji... Eto, toliko o tome, morala sam to spomenuti jer me to stvarno pogodilo... I još me više se to dojmilo jer sam niti tjedan dana ranije bila u Rimu, na trgu sv. Petra gdje se sad okupljaju tisuće vjernika da bi molili za Njega, i pomolila sam se u bazilici a nisam niti slutila da je ta molitva u biti bila upućena Njemu, našem papi....


Post je objavljen 02.04.2005. u 12:56 sati.