Gledam CNN iz hotelske sobe i uočavam kako je ovo po prvi puta da na televiziji doslovce iz sekunde u sekundu pratimo čovjeka koji umire (bez da ga u bilo kojem času actually vidimo na ekranu). Na CNNu se izmjenjuju ljudi koji govore o papi i kakav je on bio, liječnici koji objašnjavaju do kranjih detalja što se točno događa u tijelu pape, pa sve do raznih analitičara koji objašnjavaju što se točno događa, koje su konsekvence postojećeg stanja i što će se desiti u slijedećih nekoliko dana.
Iako smo na televiziji gledali nekolicinu ratova u živo, 11/9 i cijeli niz raznih strašnih događanja, ovo je prvi puta da su se svi mediji koncetrirali na jednu jedinu osobu u njezinom smrtnom času. Nekako mi se čini kako je takvim praćenjem nešto važno oduzeto iz čina umiranja (što je jedan strašan ali vrlo intimni događaj), a opet s druge strane pažnja koja je posvećena tim posljednjim satima i uključenost svih nas u tu muku koju papa proživljava posljednjih dana nekako dijeli taj teret (na sve nas).
Post je objavljen 01.04.2005. u 21:16 sati.