>> crtice iz djetinjstva <<
Nekako pocetak svakog ljeta tih osamdesetih godina za mene je bio obiljezen mnostvom višanja kojih je bilo ponekad i toliko da su grane bile svinute do poda. Gori dio ove price bio je taj sto je te visnje netko trebao i pobrati, naravno ta nimalo laka zadaca mene redovito nije zaobilazila. Ipak u svakoj nedaci covjek nadje neku zabavu, pa smo tako brat i ja zabavu pronasli u nemilosrdnom gadjanju jedan drugoga. Gust je bio veci ako smo imali bijele majce pa se svaki pogodak lako ocrtavao. Bila su to sretna vremena. Kako je moj brat bio nesto malo vise avanturistickog duha od mene, jednog dana otac mu je ispunio zelju i donio luk i strijele. Veselje je bilo neizmjerno. Upozorenje da se ipak radi o opasnom oruzju i da moramo paziti kako ga koristimo smo preculi i vec iduci sekund bili smo u dvoristu s postavljenom metom i zabijenim strijelama svud naokolo. Jedna je preletila i preko ograde na cestu. Nije bilo posljedica, osim sto je vise nikad nismo nasli.
Sok od višanja pravio se u stotinama litara. Ni jedna nije docekala zimu.
Post je objavljen 15.06.2004. u 23:31 sati.