i andeli padaju, zar ne? iako imaju krila...
dogodilo se nesto sto je razbilo onu monotoniju koja me drzala pod svojim okriljem ovih dana. dogodilo se nesto cudesno i donekle nestvarno, iako je bilo stvarno, naocigled. ali osjecaj neobjasnjiv, neopisiv. poput djelovanja neke snazne sile koja svojim utjecajem ostavlja mnogo zacudenih lica i iznenadnog uzbudenja. ne zelim reci tocno sto se dogodilo, jer ne mogu, izgubilo bi vrijednost i znacaj...ali mogu reci da mi se nikada prije nesto takvo nije desilo. izazvalo je ogroman val optimizma i istjeralo iz moje duse sve sivilo...
sanjala sam zanimljiv san. sjedila sam u vlaku pokraj neke starije gospode koja mi je ponudila milijun za spas svijeta. razmatrajuci to kao cinjenicu koja je neostvariva u javi, bilo bi zaista lijepo da sam san odsanjala do kraja i zaista spasila cijeli svijet, makar cak i "besplatno", po zelji jedne starije gospode.
zeleni caj mi se hladi.
vrijeme prolazi.
omiljeni spot na tv-u.
prasina stoji.
mama ljuta.
ja cekam da dode vrijeme pa da krenem.
cekam noc da pisem pismo, nekome...
a sutra opet...novi pocetak.
dobro jutro, dobar dan, laku noc... :))
sve se vrti u krug, a meni u glavi.
spremno cekam na prepreke.
zelim ih.
trebam ih.
cudno, a nisam jos preskocila ni ove tu, predamnom.
ipak, cekam...
hm...
a gdje si ti?
Post je objavljen 01.04.2005. u 10:56 sati.