Evo njega, vratio se. Zadovoljan jer je tri dana bio u sjajnom društvu: kćerka Una i Blaškovićeva obitelj, mirisne Banjole, toplo sunce, rascvjetane voćke, bistro more, šetnje s djetetom lijepim plažama i borovim šumama.
Naravno, malo smo močili noge u moru, a ja sam se jedva svladao da ne skočim u tu plavu bistrinu. Da sam otvorio sezonu kupanja, siguran sam da bi mi se priključila i Una, a more je ipak bilo prehladno. Zato sam se svladao i samo močio noge.
U Zagreb smo se vraćali preko Rijeke. Onom cestom preko Raše, Labina, Plomina, Brseča... Ispod nas, dolje, beskrajno morsko plavetnilo Kvarnerskog zaljeva, šumoviti Cres i daleki Krk. I, naravno, milijun puta opjevana ljepota priobalja.
U Rijeci nas je dočekala unučica Ifa. Moram vam reći da Ifa zaista lijepo izgleda na slikama, ali je, što se čini nemogućim, puno ljepša kad sjedi ispred vas i gleda vas lijepim okicama. Ona i Una se se odmah skompale. Našle su se u Coli i u mome srcu.
Proveli smo jedan nevjerojatno brz sat. Mislim da smo u tom satu druženja postavili novi svjetski rekord u brzini proticanja vremena. Gotovo da ni jednom nismo trepnuli, a već je bilo pet popodne. Una i ja smo morali nastaviti putovanje, jer autobus ima neki smiješan red vožnje. Mora krenuti da bi stigao na cilj. Izljubismo se s Ifom i nevoljko uđosmo u autobus.
I dok je Ifa zamicala u riječku svakodnevicu, Una je rekla: Baš ti je lijepa unučica. Žao mi je što je malo starija od mene i što živi u Rijeci, a ne s nama. Mogu ti reći, dragi tatica, da bismo sigurno bile dobre prijateljice.
Pogledao sam je. Samo se nasmijala i nastavila čitati Allana Forda. Još je dijete, ali u njoj već živi buduća vragoljasta ljepotica.
Momci, neće vam biti lako.
Ni s Unom, ni s Ifom. Jer obje su krasotice koje morate uočiti, a pritom su dovoljno ženski vragoljaste da vam zarobe srce i drže vas pokorne u valjda najslađem ropstvu!
Post je objavljen 01.04.2005. u 05:52 sati.