Večeras sam gledala najavu za Hloverkinu emisiju o ugroženosti Hrvata u BiH. Samu emisiju nisam gledala, ali ta najava mi je ogadila život.
Naravno povod svemu je smjena Dragana Čovića jednog od predsjednika ove male zemlje. Silno nam je to predsjedništvo. Čak su i ostala dvojice izrazila žaljenje što je on smijenjen.
Borislav Paravac trenutni predsjedavajući - Ponosi se četništvom, svojim djedom četnikom, ne priznaje dan državnosti BiH, dan nezavisnosti BiH, navijao za SCG u fudbalskom meču BiH - SCG, otvoreno priznaje i ponosi se svim ovim
Sulejman Tihić - Bio u posjeti Muhamedu Šaćirbegoviću u New Yorku nakon što je ovaj pušten iz zatvora u kućni pritvor. BiH traži njegovo izručenje zbog pronevjere miliona državnog novca.
Čoviću je data prilika da sam odstupi, da se to riješi mirno. Nekako bi to bilo i logično... Predsjednik države, optužen za korupciju, privredni kriminal... Za očekivati je da sam ode. Ugrožava imidž države, treba pripremiti odbranu... kako da uz to bude predsjednik?!
Znao je da će da Paddy smijeniti, pa onda hajde da ovaj belaj iskoristimo nabolje što znamo. Vraćanjem nacionalnih interesa u prvi plan.
Tu dolazim do ugroženosti Hrvata. Ponovo su bitne stvari stavljene u drugi plan, a nacionalni interesi su opet doživjeli svoj procvat. Umjesto da kažu, jebiga... smijenjen je... Hajde da nađemo nekoga ko nema povezanosti sa kriminalom, da pokušamo odvesti ovu zemlju negdje, da pripremimo ove jadne građane na PDV koji im diše za vrat.... Ma joook. To nije bitno.
Hajde da podsjetimo Hrvate da su manjina, hajde da ih natjeramo da zaborave kako nemaju para, kako ne rade.
Moji roditelji su se na popisu stanovništva iz 90. godine izjasnili kao Hrvati. 1996. smo svi postali hrvatski državljani. No to nismo uradili da bi postali veći Hrvati, nego da bi mogli otići i posjetiti moga brata koji živi u Londonu. Prije rata nisam čak ni ljetovala u Hrvatskoj, nego u Crnoj Gori. Sa bosanski pasošem ne možeš nigdje, za vize te odbiju bez razloga. Licemjerje... vjerovatno.
'97. sam sticajem okolnosti provela pola godine u hrvatskoj opštini Kiseljak. Završila drugi razred gimnazije tamo. Učila hrvatsku istoriju, hrvatsku geografiju, koliko je hrvatska proizvodila pšenice i takve idiotluke koje nikome, ali ni onima u hrvatskoj neće trebati. U razredu su bile dvije muslimanke. Jedna je odgovarala matematiku i nije znala, a profesor joj je rekao: što ti tvoj alah ne šapne odgovor na uho. Pravo cool fora je bila podvaliti im nešto sa svinjetinom. Razred sam završila sa lošim vladanjem i 47 neopravdanih časova. Mrzila sam tu školu.
Svi u ovoj zemlji su ugroženi na ovaj ili onaj način. Ne izdvajam nikoga. Ima ugroženih nacionalnih interesa, to ne sporim. Ali najugroženije je ljudsko dostojanstvo. Siluju nas svakodnevno, jebu nas u zdrav mozak. Potpiruju mržnju i netrpeljivost, pucaju po niskim osjećajima. Igraju na kartu neobrazovanosti, uskogrudnosti.
Što se Čovića tiče... možda je on stvarno nevin. I nadam se da jeste. Bilo bi to pravo osvježenje...
Osjećam se ugroženo... ne kao Hrvatica, Bosanka, Kineskinja, Aboridžinka... Osjećam se ugrožena kao ljudsko biće koje je pred istrjebljenjem.
Post je objavljen 01.04.2005. u 00:18 sati.