"Reci mi, najdraža moja, što si noćas sanjala?"
Što li sam, k vragu, sanjala? Ne znam, vjerojatno palačinke punjene čokoladom. Ili tortu s bademima? Proteklih blagdana malo sam pretjerala sa unosom kalorija i sad sam na dijeti pa, logično, sanjam hranu. Samo, prilično sam sigurna da osoba ulogirana pod nickom Izolda nije zainteresirana za oniričku gastronomsku ponudu. Zato joj ja, pod nickom Tristana, spremno odgovaram:
"Tebe sam sanjala, ljubavi! Cijele noći."
"I? Što smo radile?"
"Šetale smo kroz..." Kroz što? Slastičarnicu? Ne, nego kroz..."prelijepu, bajkovitu šumu, obasjanu mjesečinom..."
"I onda?"
"I onda smo došle do jezera..."
"I? Što se tamo desilo?"
Prase se obesilo! Srele smo Dartha Vadera i Frankesteinovo čudovište, ali su oni u panici pobjegli, kad su tebe ugledali.
"Ugledale smo predivni vodopad..."
"I?"
"I duboko, modrozeleno jezero..."
"I?"
I tamo sam te udavila, s guštom, dosado jedna! I baš mi je drago što te tvoja gejlezbo cura Marki vara s mlađom i ljepšom, haha! A ja joj dajem alibi tako što pod njezinim nickom čavrljam s tobom. Velikom šeficom, o kojoj ovisi Markina karijera. Do koje mi je veoma stalo, jer kad je nezaposlena, onda cijele dane visi kod mene i kuka nad zlehudom sudbom. Što je tužno čuti i teško sjeda na živce. Za razliku od ovog chata, koji me, zapravo, počinje zabavljati. A mogla bih ga i literarno iskoristiti, arhivirati sve izblebetane ludosti, pa sklepati kraći roman.
"I? Jesmo li se okupale u jezeru, gole, mmmm?"
"Ne još, srce, prvo smo pecale..."
"Ribice?"
"Da, pastrve!"
Pa ih okrenule na žaru, s dvije-tri paprike, patlidžanima i mladim krumpirima, mmmm...
Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka
Post je objavljen 31.03.2005. u 23:12 sati.