E, ovako nešto stvarno nisam očekivao. Ja sam ovaj blog počeo pisati u najboljoj namjeri da tu i tamo nekoga zbunim ili nasmijem ili nasmiješim i ništa više. Nisam nikad ulazio u neke otvorene sukobe. I onda mi se dogodi ovo. Meni od svih ljudi. Od svih zlotvora na svijetu kojima ste mogli nauditi, a svijet stvarno obiluje svim vrstama i veličinama zlotvora, vi ste baš mene nevinog izabrali i uništili mi život. Kad kažem nevinog, onda mislim u moralnom smislu, ali evo sad kad mi je život već upropašten, mogu vam s ponosom reći da sam puna tri desetljeća uspješno odolijevao napadima požude. Ali ni to se više ne cijeni kao prije. Dovoljan je bio samo jedan krivi korak, jedna slučajna greška, napravljena u najplemenitijim namjerama da unesem malo veselja u vaše živote. Ali neki od vas, a u zadnje vrijeme sam sklon misliti da ste svi takvi, jednostavno ne želite da u vaše tmurne živote prodre ni tračak veselja. Zaboga, ljudi... pa moj horoskop je bila zajebancija. Ako ga je iko shvatio ozbiljno, treba mu hitna psihijatrijska pomoć. Ali ja mislim da se ne radi o nećemu tako jednostavnom. Neko od vas, ili neki od vas, a ja sam sve skloniji mišljenju da ste se svi urotili i namjerno mi svi skupa ovo napravili, jednostavno nisu mogli podnijeti da se neko šali na malo nekonvencionalniji način. Dobro, priznajem... tu i tamo sam se malo i politički angažirao, dirnuo sam se i u neke svetinje... ali sve je to bilo u najboljoj namjeri da vas nasmijem, nije da sam vam htio dirkati djecu dok sam vam govorio kako ne možete provući svoje BMW terence parkirane ispred crkve kroz iglene uši. I stvarno sam se trudio da cijelo ovo vrijeme ne pokažem ni tračak sklonosti čitateljima istog spola pa da neke od vas muških navedem na krivi put. A tri desetljeća sam, kao što sam već rekao, odolijevao napadima požude. I to u ovakvim okolnostima, kad sam mega-popularan i imam hipnotičku moć nad vašim postupcima, ja sam ipak ustrajavao u kreposti i čistoći. I onda mi se dogodi ovo. Ali dobro... donekle je bilo i za očekivati... moj narod je u svakoj imalo težoj povijesnoj situaciji redoviti proglašavan krivcem. Mi smo progonjeni već vijekovima, tako da sam s te strane bio na neki način i spreman na ovakav razvoj situacije. Iako mi je malobrojna preživjela židovska zajednica u mom gradu odavno već okrenula leđa zbog javnih performansa koji su imali najplemenitiju svrhu: propagiranje pošumljavanja. Činjenica da sam to radio gol i s erekcijom, trebala je samo naglasiti čovjekovu jednotu s prirodom i isključivo prokreacijsku svrhu spolnosti.
Tako da sam ovu tragediju dočekao potpuno sam. Ali ne pada mi ni na pamet sad odustati. Ako ste vi svi zli i pakosni, ja ne smijem dopustiti da vaše slabosti pređu i na mene. Jer to bi tek bio konačni i potpuni poraz. Tako da ću ja nastaviti pisati. I biti ću još radikalniji u svojim namjerama da vas prosvjećujem zbunjivanjem. Ništa me ne može zaustaviti, svaka druga pomisao je suluda! Ali ipak zamislite se malo... ja sam digao hipoteku na stan i podigao kredit. I uz to sam u lihvara posudio ogromne pare pod krajnje nepovoljnim uvjetima. I sve što imam, sad je potpuno izgubljeno. A bio sam tako blizu uspjeha; uspjeha koji nikome ne bi napravio nikakvu štetu. A vi mi ovako odgovorite na sve pozitivne misli koje sam vam uputio. Pa znate li vi uopće kako je teško u ovom birokratskom sustavu dobiti dozvolu za otvaranje kompleksa mravinjaka zatvorenog tipa. Znate li koliko sam puta ja morao raznim činovnicima objašnjavati da su mravi sami sebi svrha i da zato svojih skupo plaćenih pedeset hektara zemljišta želim ograditi sa tri metra visokim zidom bez vrata, samo sa jednim tajnim podzemnim prolazom. Znate li koliko sam puta ja bio smatran čudakom jer sam naokolo kupovao crknute ovce i onda ih katapultom ubacivao u moj Mravinjakland, zbog nužne nadohrane mrava. Pa jednom su mi netolerantni susjedi već stegnuli omču oko vrata i Velečasni, koji ih je predvodio, je već davao signal da mi šutnu stolicu ispod nogu kad me je sama Providnost spasila; Velečasni je navikao govoriti s visoka pa se popeo na katapult, a mehanizam za okidanje je bio krajnje osjetljiv. Pa dok su ovi susjedi tražili Velečasnog po Mravinjaklandu, mene je nekako uspjela spasiti patrola Izviđača. To što su me kao trofej, vezanog za ruke i noge za kolac pronijeli kroz cijeli grad, mala je cijena za spašeni život. I onda mi vi, koje sam smatrao jedinim ljudima na svijetu koji me stvarno razumiju, tako mučki zabijete nož u leđa. Ali ko vas jebe... ja nastavljam svoju misiju i iz sve snage poručujem: NO PASARAN! NO PASARAN! Samo me stvarno zanima gdje ste nabavili dva tuceta jebenih mravojeda.
Post je objavljen 31.03.2005. u 22:57 sati.