Samokontrola... Prekretnica između hoću li, neću li, smijem li i šta ako. Onaj zadnji trenutak prije nego što životinjski isntinkt proradi, prije nego što razbijemo tom kretenu zube. Svaki jedan od njih. Ili prije nego što obrusimo toj kozi što je zaslužila. Ili prije nego što napadnemo nekoga za ama baš ništa. Autoritet. Zadnja preostala granica ze sve koji ipak ne odolijevaju primitivnim željama. Bahato preuzeta odgovornost za ljude koji misle da mogu, da smiju kontrolirati naše akcije. Ako naša grižnja savijest nije dovoljna, što će nam onda to?
Možda ja trebam naći način da se ne obazirem na kretene, da obuzdam svoje osječaje kada dođe do svađe, da navućem smiješak kad mi se ne smije. Da živim ko i svi ostali do sad. Ignoracija. Pasivnost. Flegmatićnost. I ono najvažnije, samokontrola.
Muzika! Piva! I ljubljenje mi pomaže... Burek! Filmovi! Knjige! Humor! Društvo! Pijevanje! Sviranje! Pisanje! Moja soba!
Sutra u chvecarnicu. Dođite svi! Idemo se družiti i prićati o nogomentu i ženama, osim kada prićamo sa ženama pa prićamo o osjećajnim filmovima i kako joj ljepo pada kosa na lice! O da, psihologija rules!
Basist je zakon. Sviramo ko ludi. Složio se sa nama kao nedostajaći komadić puzle...
Post je objavljen 31.03.2005. u 22:02 sati.