Od spam mailova mog omiljenog autora Herbal Viagre, oduvek su me više nervirali prijatelji kojima je okosnica međusobne komunikacije bila da me zatrpavaju raznoraznim forwadovanim smećem za dizanje pritiska. Recimo, ako ovo ne forwardujete na 20 e-mail adresa, ugasiće vam se yahoo account. Ili pomozite tom-i-tom da sakupi pare za operaciju tako što ćete to proslediti na 30 miliona adresa a on će za svaki prosleđeni mail dobiti po 50 centi. Ili, izbrišite taj-i-taj fajl iz datoteke jer je to ustvari virus koji će vam srušiti kompjuter i uhvatiti vas za sise. Posle takvih šokova, prava je umetnost suzdržati se i ne posvetiti barem 20 sekundi razmišljanju o intelektualnim kapacitetima ljudi sa kojima se družite.
Ipak, da i u ovom kukolju ima žita potvrđuje jedan sasvim zanimljiv cirkularni mail koji ovih dana kruži Beogradom. Da otkrijem: u pitanju je pismeni sastav jednog osnovca na temu "Sova". Pored toga što me je ovaj pismeni sastav iskreno nasmejao, vratio me je u vreme kada se i meni olovka tresla nad ingenioznim predlozima tema od strane mojih vaskolikih nastavnika. Recimo, setila sam se kako sam u trećem osnovne trebala da napišem sastav na temu "Druže Tito, ljubičice bela". To su bila ona hard-core post-Titovska vremena kada je svaki pionir, koji je držao do sebe, u glavi morao da ima barem 500 pripremljenih rečenica na ovu temu. Ipak, iako sam posedovala solidno pionirsko znanje o drugu Titu, nad ovim sam se pismenim zadatkom potpuno smrzla. Ne zato što nisam znala šta da napišem o Titu nego zato što nisam znala kako da odgovorim na onaj deo zadatka koji je glasio "ljubičice bela"! Prvo, kakve je veze Tito imao sa ljubičicama i drugo, kakve su to ljubičice koje nisu ljubičaste?
Pisala sam i brisala barem 50 puta. Započnem "Druže Tito, ti si voleo bele ljubičice" pa onda brzo obrišem. Šta ako se otkrije da on nije voleo bele ljubičice pa završim u raljama nekih akademika na Beogradskom TV programu da mi rodbina umre od sramote?? Potom se predomislim jer, zašto bi tema bila takva da ih nije voleo? Krenem ponovo: "Druže Tito, stalno si brao bele ljubičice", pa obrišem jer ni u to nisam bila sigurna. U jednom trenutku sam poverovala da zapravo treba da pišemo dva rada - jedan o drugu Titu i jedan o belim ljubičicama. Mantrala sam i mantrala nad praznim papirom dok me nije prekinulo zvono. Valjda je to bio prvi put da sam ostala bez reči.
Sledeći čas, učiteljica je donela "ispravak" i prozvala je nekoliko učenika da pročitaju svoje radove. Svi su pisali nešto o drugu Titu, kako je on bio lep i pametan ali niko ... ma niko ni da spomene bele ljubičice! Već sam bila ubeđena da ih je prozvala po kazni jer nisu pogodili temu, kad ono - ne! Svi su dobili pohvalu! Shvatila sam da je trebalo zaboraviti ljubičice i koncentrisati se na druga Tita. Ayyyyyy
U to me je učiteljica prozvala. Izašla sam a ona je zatražila da pročitam svoj rad. Osokoljena novim saznanjima odlučila sam da, namesto praznog papira, prezentujem ono šta bih rekla da sam samo znala! Počela sam "Druže Tito ti si bio najveći sin naših naroda i narodnosti, kada si umro, mnogo si nam svima nedostajao ..". Naravno, sve vreme sam gledala u svoju vežbanku da ispadne da ja to kao čitam (misleći valjda - da šta - ona nije primetila da sam predala prazan papir?). U svakom slučaju, plan je bio da pričam dok ne svisnem. Epilog: učiteljica mi je već u četvrtoj rečenici lamentiranja nad nedostatkom Tita preotela vežbanku iz ruku da bi narednih 30 minuta posvetila predagoškom opisivanju moje desetogodišnje ali ipak prevarantske ličnosti. Nepotrebno je dodati, tog su dana moji roditelji upoznali direktora škole (a upoznao je i on njih, da ne bude da su mu ostali dužni).
I tako, sve vam ovo ispričah da ne ispadne da je ovaj dečko jedini čiji se osnovnoškolski biseri smucaju po internetu. Da ne moram sad da se vratim čitanju ingenioznog teksta "Za filozofiju nikad nije vreme i uvek je pravo vreme" bilo bi toga još! No, za sad, pročitajte Sovu. Videćete, prisetiće i vas na neke teme vredne bloganja!
Sova je ptica. Ona danju spava, a noću je potpuno slepa, kao slepi miš. Pošto ja ne znam puno o sovama, pisaću o životinji koju znam.
To je, krava. Krava je sisar. Ona ima šest strana: gornju, donju, levu i desnu. Na zadnjoj strani je rep. Na kraju repa je jedna četka. Ona služi da se krava brani od muva, da ne bi upadale u mleko. Mleko visi ispod krave. Na prednjoj strani je glava, koja služi da na njoj rastu rogovi. Rogovi služe da bi krava bola. Glava služi i da bi na nju stala usta. Krava jede malo, jer ono što pojede, jede dva puta. Usta služe i da bi krava mukala. Ako ne muče, onda su joj usta puna. Muška krava je vo. Vo nije sisar.
Meni još uvek nije jasno kako se dobija mleko.
Post je objavljen 31.03.2005. u 20:55 sati.