Sretna sam što ovih dana nisam na Plantaži. Plantažer više ne zna gdje mu je glava, gdje mu je rep, pa je zaboravio da me je još prošli tjedan pustio na godišnji odmor.
Sada nas seli nas po barakama, mijenjajući namjenu pojedinih nastambi. Da može i naše bi kućice rastavio i preselio negdje drugdje, gdje je sve po njegovom. Parcele je prekrojio još lani početkom srpnja, kada je odlučio krenuti s novim nasadom.
Sada je sve razrondano, tako da ne možemo niti do alata niti do svojih kreveta i stolova, a nema niti ručka. Preostaje kopanje golim rukama po zemlji ili ručno čupkanje korova, ili okupljanje i pokušavanje dovođenja stvari u red. No to nije moguće jer Plantažer zapovijeda, a kako je iscrpljen i smožden, nesuvisao je i nejasan, te sam sebi proturječi. Zato je dobro ovih dana ne prebivati na Plantaži.
Da smo u Plantažerovom rodnom kraju, rekli bi da se nadrogirao makovih derivata, pa je sada opijen. Efekt opijata i umora, znanost je već davno pokazala, ako već ne i osobno iskustvo, po čovječji je mozak istovjetno. Smješa u glavi, zbunjenost, nelogičnosti u razmšljanju, zaboravljivost, dekoncentriranost, nervoza, obrecavanje na druge, osjetljivost na ton i glas, izderavanje, sumračnost izraza lica s iskrivljenošću linija i zgrčenim mišićima, nagli pokreti kojima se lupa o stvari ili ih se odgurava.
Zadnji efekt sličnog ludovanja kao iskaza svoje vlasti i znaka svoje moći i temperamenta još uvijek vidimo u predsoblju Plantažerove kolonijalne kuće. Niti jedan lokalni obrtnik nije uspio popraviti tu štetu, a svi koji dolaze, prave se da ne vide što je to i ne zapitkuju tko je to učinio. Svakome pametnome je jasno da je to samo moglo biti Plantažerovo djelo. Samo on može svoja nedjela prikazivati i čuvati kao važna djela.
Pitam se da li je Plantažer svjestan koliko uistinu čini na tome da promijeni kvalitetu našega života.
Post je objavljen 31.03.2005. u 14:43 sati.