Imao novog člana u našoj zajednici. Dali smo mu ime Đuro, mada je moj prvi prijedlog bio Đorđe, ali u svakom slučaju je uskoro dobio i nadimak Munja. Naime, radna kolegica Najbolje Supruge na Svijetu je saznala da tražimo macu za udomiti, pa je ponudila jednu koju je ona udomila kao mače prošle jeseni. I tako je Đuro stigao do nas. pali smo već na prvi pogled njegovih jantarnih očiju. A da ne spoominjemo krzno bole pustinjskog pijeska, na kojem se tek naziru pruge, jer su obje boje koje ima vrlo svijetle. Moram priznati da takvu bolju na mački još nisam vidio. osim toga, Đuro je fino odgojen mačak, naučen na kutiju s pijeskom, i nevjerojatno umiljat. Kad se malo oslobodio, počeo nas je pratiti po stanu poput psića i tražiti da se mazi. Jedan od onih mačaka koji vam sami guraju glavu u ruku da ih se počeška. I dakako, Petar se oduševio, mada bi ga oduševljenim vriskanjem otjerao od sebe. No Đuri služi na čast da juniora niti jednom nije ogrebao, i sasvim se fino ponaša dok ga se ne vuče za dijelove tijela. A zašto munja? Zato što sijeva iz jedne u drugu prostoriju :) Jedino ne voli blizinu nogu-izgleda da ne dobio nogom par puta, te je malo skeptičan. Ali neka, i to će ga valjda proći.
Ali evo i lagane tuge. Pošto ne možemo i ne želimo držat životinju zatočenu u stanu od 35 kvadrata, a još smo u ZG, morali smo Đuru transportirati u Slavoniju. Tamo je trebao biti kod punca i punice, jer moja mama baš ne tolerira mačke u kući ali...nije se složio s njihovim macanom, a moja se mama totalno i bezuvjetno zaljubila u njega. Pogotovu kad joj je skočio u krilo i zaspao. I sad broji dane kod mojih dok mi konačno ne preselimo u rodni grad.
Sad nasm svima nedostaje. I Petar se sjeti pa počne vikati: 'Dođi, Đulo, gdje si Đulo?'
Samo da nam ga mama vrati. Tko zna, možda ni on ne bude htio otići...
Post je objavljen 31.03.2005. u 13:18 sati.