* MICHELANGELO je možda patio od Aspergerovog sindroma, blažeg oblika autizma, smatraju britanski znanstvenici u svojoj najnovijoj studiji o jednom od najvećih umjetnika čovječanstva. Za taj je sindrom tipična slaba socijalna i komunikacijska kompetencija, a vrlo je česta i posebna nadarenost na drugim područjima. Iz različitih povijesnih izvora proizlazi da je veliki renesansni umjetnik bio teška osoba koja je imala problema sa svojim suvremenicima, ustvrdili su Muhamed Arshad i prof. Michael Fitzgerald u studiji objavljenoj u stručnom časopisu Journal of Medical Biography. Autor poznate skulpture Davida i besmrtnih freski u Sikstinskoj kapeli bio je usamljenik kojemu se nitko nije uspio približiti, izoliran, sklon naglosti i koleričnim ispadima, naoko bešćutan, napisali su autori studije o Michelangelu.
Pored gotovo opsesivnog bavljenja umjetnošću Michelangela praktički ništa drugo nije zanimalo. Svaki duži razgovor bio mu je odvratan, znao bi se često okrenuti i otići ostavljajući svog sugovornika u pola rečenice. U sliku se, navode autori, uklapa i njegovo prinudno robovanje određenim ritualima, kao i stalni pokušaji da kontrolira svaki aspekt svog života. Kada god mu to ne bi pošlo za rukom, Michelangelo je bio krajnje frustriran. Iz dostupnih izvora povijesne građe i zapisa suvremenika britanski su autori uspjeli rekonstruirati i da su slične crte pokazivali i Michelangelov otac i djed, što ukazuje da je poremećaj društvenih kontakata bio naslijeđen.
Post je objavljen 15.06.2004. u 16:22 sati.