Želiš li da te parter/ica dobro poznaje ili da te obožava?
Ja bih najradije oboje, ali ako baš moram birati....Prvi impuls mi je «želim da me obožava», a kada razmislim...Kakva korist od toga ako obožava iluziju? Ako me ne poznaje dobro i voli onu sliku o meni koja je stvorena u njegovoj glavi...Iskrivljenu sliku.
Prije ili kasnije će upoznati pravu mene i što onda...?!
Radije bih da me dobro poznaje i bude samnom. To znači da me, stvarno, voli. Obožavanje je prevelika riječ. Radije bih da me voli nego obožava. Ja sam čovjek, a ne božica da me obožava. Obožavanje mi vuče na, neku, patologiju.
Baš sam pročitala rezultate jednog, psihološkog, istraživanja gdje su psiholozi došli do zaključka kako odgovor na to pitanje (to know or to adore) ovisi o tome j e li par u braku ili «samo hodaju».
Dok «hodate» želiš da ti partner govori kako si poželjna, perkrasna, čak iako se, sama, osjećaš kao nepoželjna, ružna, bezvrjedna...
Parovi koji «hodaju» bliskiji su ukoliko razmjenjuju više komplimenata, ukoliko si laskaju...
Kada je prsten, jednom, na ruci tada se «okreće ploča». Tada želimo da nas partner vidi onakvima kakvi, doista, smatramo da jesmo.
Primjećeno je da je, u braku, partner s lošom slikom o sebi, intimniji s bračnim drugom koji ga ne cijeni, koji mu govori kako ne valja, kako sve radi pogrešno nego s partnerom koji narušava njegovu sliku o sebi na način d a mu daje komplimente, govori kako vrijedi, pokazuje pažnju i nježnost.
Naravno, suprotno vrijedi za osobe visokog samopoštovanja koje su manje zadovoljne, u braku, s osobom koja ih vrijeđa, podcjenjuje, govori kako ne valjaju, sve rade pogrešno...
Zbog čega se pravila mijenjaju nakon braka? Prije braka, vjerojatno, se želimo svidjeti partneru, stalo nam je do toga da ostane s nama.. Prije braka se osjećamo kao na testu, hoće li veza potrajati ili neće. Svakim komlimentom, svakom nježnošću, sve smo bliže tome da prođemo test (naravno, stvar se odvija, samo, u našim glavama). Kao uvjerenje, da smo prošli, dobivamo izvadak iz matične knjige vjenčanih : )
Tada želimo biti ono što jesmo, autentični.
Meni izgleda, čudno, da se prekidač, samo tako, pomakne u glavama. Baš do tog zaključka su došli psiholozi (uzorak na kojem su vršili ispitivanja nije bio mali, uključivao je 200 parova)-promjene se događaju, doslovno, «preko noći».
I za parove koji, prije braka, žive zajedno taj papir ima začujuće velik psihološki utjecaj na čovjeka.
Ja bih dodala kako se promjene očituju i na fizičkom: debljanje, zapuštanje vanjštine, šlampavost u oblačenju...
Pa, neki dan, mi je i šefica rekla kako je prije braka ormar napunila novom garderobom kako bi «zadržala dečka»...Jednom u braku pomno biranje odjeće više nije bilo bitno. Eh, da...Prije braka je imala i dugu kosu jer se tako sviđalo dečku, a u braku se ošišala jer se tako sviđa njoj.
Sve je marketing. Kupiš ambalažu, a tek kasnije saznaš što je, doista, unutra. Ponekad ni na etiketi ne pišu svi sastojci.
I onda se žalimo! Čudni smo mi ljudi...
Post je objavljen 31.03.2005. u 10:26 sati.