Pregled posta

Duhovi prošlosti :)

Heh, koji sam ja fantom. Znate onaj osjećaj kad napravite nešto, i onda se smijete svojoj gluposti. Danas mi se odogodila slična stvar. Tražio sam nešto po najmračnijim kutevima mog hard diska, i u prašnjavim folderima pronašao kopiju web stranice koju smo jedan ICQ frend i ja svojevremeno uređivali. Bilo je to 1998 godine, još u doba kada je animirana gif sličica bila glavno čudo dinamike na internetu, pa vam neću niti opisivati kako stranica izgleda.

No pustimo sad dizajn na miru. Pažnju su mi zaokupili naši (genijalni) tekstovi :) Baš negdje u to vrijeme morao sam u vojsku, pa je frend nastavio sam to uređivati, a ja sam ponekad poslao poneko pismo koje bi on onda uredno objavio u rubrici “Uživo sa fronte”. Ovdje, sada, samo za vas, u izvornom obliku, po sistemu kopi-pejst predstavljam jedan od mojih dopisa iz Pule:) Dakle, evo ga... :)

__________
Dan je predivan. Negdje dolje u Puli, na samom moru, u vojarni Fižela, šest pripadnika hrvatskih oružanih snaga, među kojima sam i ja, stoje i čekaju. U datom trenutku mladići odlaze svaki na svoj položaj i zauzimaju pozicije u pravilnoj vrsti sa točno definiranim razmakom između svakog pojedinca. Atmosfera se polako zahuktava. Oni su u ovom trenutku odvojeni od ostatka satnije i prepušteni sami sebi na brigu. Čuje se zveket remena o pojas kada ga vojnici hvataju desnom rukom, a potom lijeva ruka sigurno i čvrsto lovi oružje koje je uvijek uz nas, koje na sreću ne treba razduživati. Maskirani se vojnici instiktivno spuštaju bliže tlu što ostavlja dojam odlično uvježbane jedinice.

Nastupa tišina. Tako duga, tako tajnovita tišina. Na licu svakog od njih nastaje čudna grimasa. Neki gledaju u zamišljene točke, neki drže oči sklopljene i koncentriraju se. Čitajući njihova izmorena lica, dalo bi se ispričati tisuću priča. Pljas! Prodoran zvuk kojeg prave veliki predmeti bačeni u vodu. Koncentracija ostaje neporemećena, lica su kamena. Zatim još dva-tri Pljas! Pljas! Pljas! Atmosfera je na vrhuncu. Zrak samo što nije eksplodirao od napetosti. Diše se duboko i teško. Jako teško. Pljas! Pljas! Pljas! Odjednom opet mrtva tišina. Na licu vojnika pojavljuju se izrazi zadovoljstva i blaženstva. Svi su u nekom transu. Zadovoljni, oni polako ustaju i započinju tihu konverzaciju. Tada ih prekida oštar glas izvana.
- Ajde seronje! Mičite se sa tih čučavaca! Ima nas ovdje još koji bi srali!
Nas šestorica izlazi i prepušta smrdljivi WC novoj ekipi. Čovjek je uistinu najsretniji kada se posere onako stvarno dobro. Stvarno kako treba.
Pozdrav sa fronte...
__________

Eto, sada znate da sam oduvjek bio talentiran za pisanje sranja, odnosno za sranje i pisanje:)

P.S.
Kroz dan ili dva zaključujem anketu, pa ako još niste, upregnite mišem i glasajte za nešto. Hvala svima koji već jesu.



Post je objavljen 31.03.2005. u 02:40 sati.