Bila je neobično dobre volje.
Sve ostalo bilo je obično. Na putu do tramvajske stanice po običaju je srela Flokija-lokalnog psa lutalicu. Zapravo nije znala kako se pseto zove, ali "Floki" mu se očito sviđalo jer bi veselo dotrčkarao svaki put kad bi ga zazvala. I toga dana ga je počeškala iza uha i krenula dalje, a četveronožni prijatelj joj je radio društvo do tramvajske stanice.
U tramvaju je pojela redovni voćni međuobrok- danas je na redu bila jabuka. Jonagold, jučer kupljena u Konzumu.
Na petoj stanici ustupila je mjesto simpatičnoj bakici, uz psovke odvratne babe koja ju je već dvije stanice kontinuirano lupkala vrećicom s krumpirima po nozi. Uživala je u sitnicama- mogućnost da ustupi mjesto kome želi bilo je nešto što joj odvratna baba s krumpirima, ni uz sve psovke svoga sela i okolice, nije mogla osporiti. Zadovoljno joj se nacerila. Baba je sada streljala pogledom nekog lika u ranim 40-im koji je sjedio i mirno gledao kroz prozor.
Predavanja na faksu već je tradicionalno prilagodila rupama između kava. Popušila je samo četiri cigarete (na svakoj kavi) pa je bila prilično zadovoljna 'procesom odvikavanja'. (Jedino čega se stvarno odvikla bilo je kupovanje cigareta, tako da je sada uglavnom žicala..ili dala nekom iz društva novce da joj ode kupiti kutiju.)
Na trećoj kavi pao je dogovor za večernji izlazak.
- Nemoj kasnit!
- Ja?!?
Nakon tuširanja pogledala se u ogledalo. "Sranje-prištić na leđima." Kombinacijom izvijanja leđa i ruku, uspjela ga je nekako istisnuti. "Wow, ovaj je bio zakon.. pomučila sam se, ali se isplatilo. Dobar prištić.. Hahaha, kao Marko!"
Letimičan pogled na sat otkrio joj je da će opet kasniti. Nije se zabrinula, cijelo društvo i tako uvijek kasni.
Pronašla je još jedan prištić na leđima-nije ispunio očekivanja. "Pih, Vedran. Potrudim se, pretrgam, a ono-ništa." Sada se već vrhunski zabavljala. Okomila se na čelo. Njena kozmetičarka je situaciju držala pod kontrolom, ali ipak je pronašla nešto vrijedno pažnje. Darežljivost dotične pore ugodno ju je iznenadila. "Heh da, ovaj je Tomislav", blesavo se nacerila.
Prekinula ju je zvonjava telefona.
Još mokra, omotana ručnikom, potrčala je prema dnevnoj sobi.
Poskliznula se na pločice i pala. Udarila je glavom o rub stolića i zauvijek upropastila dio tepiha koji je požudno upijao njenu krv.
S njenom smrću došao je kraj za njih tisuće.
Ličinke Echinococca koje joj je Floki redovito donirao nikad neće osjetiti toplinu sunčevih zraka.
Post je objavljen 30.03.2005. u 23:54 sati.