Marketing
Zlobna zdjela zvana ĐurĐica
Majka moja jedina (animator akcije) me ujutro probudila i iznenadila jednom divno isplaniranom radnom akcijom..
Kao ono..
- Znaš kam idemo? K baki!.. Delat čvarke!
- Jupi. - kazoh ja, jelte, vidno ne mogavši sakriti uzbuđenje i oduševljenje
Al.. kaj se mora.. mora se..
Dođosmo ranom zorom, preduhitrismo pijevce.. pijetlove.. i ostalu pernatu and dlakavu živinu..
Vidjeh poznatu zdjelu, veću od mene, sa zlobnim-kako-ću-ti-zagorit osmijehom na plavom licu..
Nije slutilo na dobro, ali nije me uplašila.. pokorit ću ja nju makar mi to bilo zadnje što ću učiniti! – mi je prvo palo na pamet (danas nisam imala šljem, pa zato)
Tak je i bilo. (omiljena rečenica mojeg dede.. RIP)
Prvo sam nalijala 2 dl vode (valjda da se ne primi..) i sol u oooogromnu zlobnu zdjelu punu te masti, sala, čega li.. narezanog na kockice i kvadre i stošce i tak to..
Zatim krenuh (naravno nakon dooobro "nakurene" peći) s miješanjem tih smiješnih likova iz bajke..
I tak sam ja ovakva mala slabašna miješala hjumangs višs zdjelu punu pizdarija - stalno. Bez pauze jer.. "moraš to! da ne zagori!".. dobro.
Da ne zagori, ou kej. Checked. For d 938th tajm!
Nije zagorilo, jerbo imam nevjerojatnu sposobnost miješanja.
Ali to ste već znali.
A i tvrdoglavija sam od zlobne zdjele.
Divno je bilo. Nezaboravno i neponovljivo. Predlažem i preporučam svima da isprobaju.
Jedino je bed ak nemate nevjerojatnu sposobnost miješanja ko ja.. Onda zagori.
Ili ak se zagledate u Hose Andresa iz neke meksičke sapunice (vjerojatno u nekoj glumi bar jedan, sto posto sam sigurna, ne postoji serija bez bar jednog! nemreš fulat)
I smrdi. (ne Hose Andres nego rombovi)
Al dobro, ak imate začepljen nos - milina!
Dakle..
Nakon što se te stvarčice u toj oooogromnoj zdjeli otopiše i iscvrčaše svoje, majka moja jedina hita u špajzu i uzima limenu cjedilicu/stiskalicu/šta li, te nakon što ja nagrabih u istu ove otopljene sad već vidno smanjene.. masnoćice, ona svom svojom animatorskom snagom istiska otopljenu mast iz njih.
Divan prizor.
Ak ste tužni, više nećete biti.
Ak vas jebe nejebica.. još uvijek će vas jebat, al bit ćete sretni.
Izraz lica joj je bio kao da se bori s turtleingom. (turtleing: u slobodnom prijevodu kornjacarenje - kad kenjas tvrdo pa se napnes i malo ti izviri, pa ti nakon nekog vremena ostanes bez daha i odustanes, a on se povuce natrag unutra kao kornjaci glava - to je preuzeto od Zeko znaa, nadam se da neće biti problemaa, tužabaa, sranjaa ;)
Nakon toga smo započeli s drugom turom koja je svo to vrijeme nestrpljivo čekala u čekaonici da bude prozvana.
I, dragi moji, tako se prave čvarci.
Kobasice su druga priča.. One se ni približno ne prave ko čvarci.
O ne.
Za kobasice sam morala ići u susjedno selo po neki kabel ili nešto.. za trofaznu struju or sth..
Ah.. te seoske radosti.. uvijek je lijepo navratiti k baki..
K baci.
Da ne zaboravim spomenuti..
Zlobna zdjela se zove ĐurĐica. Dok me zajebava zovem ju ĐurĐa McPlavo Đubre.
UPDATE:
da, stavili smo luk
ne, nismo stavili mlijeko
mama je tiskala (haha) kolko je mogla.. ja isto ne volim debele čvarke
Post je objavljen 30.03.2005. u 21:38 sati.