Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/pegy

Marketing

Turizam na hrvatski način

Trebam li vam govoriti kako je naša Hrvatska prekrasna zemlja? Jedni bi mi odmah pri pogledu kroz prozor mogli ispričati prekrasnu priču, drugi bi ju imali ako bi se s nostalgijom sjetili ljepote od koje ih dijeli veliki broj kilometara. Pa mi se sasvim prirodno čini da je turizam Hrvatskoj nešto prirodno i rekla bih «genetski» dano. No, vrlo mi često ta riječ izazove sasvim suprotan efekt od onoga koji bih htjela. Posebno kad se naglašava kako je Hrvatska turistička zemlja. Pri čemu se potpuno zanemaruju vrlo bitne stvari.

Treba prihvatiti činjenicu da Hrvatska nije ni Hawai ni Canari. Jer Hrvatska, kad malo bolje razmislite, ima 2-3 mjeseca koja Njemce, Švede, Nizozemce i druge narode sa manje sunca i više oblaka masovno privlače u našu zemlju. Oni mogu voljeti i druga godišnja doba, no znate i sami što je bljedolikom sjevernjaku pravi cilj dolaska u naše krajeve.

Nadalje, nismo ni Italija ni Francuska koje svoj turizam mogu imati cijele godine ne zahvljujući klimi, nego prvenstveno onim što su im u nasljeđe pustili njihovi preci. Naravno da ne negiram da su i nama naši (i ne samo naši) ostavili impresivne umjetničke vrijednosti, no ipak nisu tako brojni i planetarno popularni kao njihovi.

Postoji i činjenica da mnogu ljudi iz našeg naroda vole brzu zaradu. Ako u to ukomponirate kombinaciju vreća ponekad sumnjivo stečenih kuna, eura ili dolara i još k tome klasični neukus, onda svi skupa dobijemo poneka mjesta na našoj obali i otocima koja gube onaj pravi identitet kojega su nekad imala. Ali zato dobiju nakaradne građevine koje sliče karaulama, utvrdama, svemirskim brodovima i čemu sve ne uz enormnu dozu kičeraja.

Ta milozvučna riječ «turizam» generira svoje podvrste: seoski, planinski, zdravstveni, sportski, kongresni, zimski ... što u konačnici može biti dobro za pojedina mjesta, no sigurna sam, ne može donositi zaradu u onoj mjeri koja bi zadovoljila ne samo lokalne apetite, i to samo ponekih sretnih i uspješnih mjesta.

K tome, ne mogu se zaobići ni oni koji imaju «vikendice» kod kojih cijelo ljeto odmaraju «rođaci». Možete misliti što preplanulom Dalmatincu rođak može biti Čeh. :)) Koji usput budi rečeno krade krompire po vrtovima lokalnog stanovništa kombinirajući večeru sa najskupljim domaćim pićem – mineralnom vodom. :)) No, potkradanje je, kao što znate, svojstveno u ovom slučaju i tamnoputom i svjetloputom. :)

Mislim da turizam JE hrvatska perspektiva, no po mom sudu samo JEDNA OD mnogih. Uz sve one koje imaju sve razvijene zemlje ne samo Evrope, nego i svijeta. Gospodarstvo (koje podrazumijeva i proizvodnju), šumarstvo, ribarstvo, trgovina, poljoprivreda su sastavni dio naše budućnosti. I neturističke i turističke.

Jer ja hrvatski turizam vidim isključivo kao spoj:

- noćenja u hrvatskim hotelima (a ne u holetlima Hansa ili Giannija),
- spavanja na krevetima proizvedenima u Hrvatskoj (a ne u Italiji),
- jedenja iz tanjura proizvedenih u Hrvatskoj (a ne u Kini),
- jedenja hrvatskog voća i povrća (a ne jabuka iz Poljske, breskvi iz Španjolske, šljiva iz BiH),
- jedenja hrvatskih riba (a ne lignji iz Kalifornije ili Novog Zelanda),
- jedenja dalmatinskog ili istarskog pršuta (a ne talijanskog ili španjolskog),
- pijenja hrvatskih vina (a ne francuskih, španjolskih i ko zna čijih),
- kupovanju hrvatskih proizvoda u trgovinama, na štandovima i kioscima,
(koja su zasad preplavljena proizvodima iz Ko Zna Kojih Zemalja svih kontinenata).

I do god svi ne budu svjesni da turizam uz more i sunce u par ljetnih mjeseci nije samo sobica u hotelu ili kamp-kućica u šumici, neće biti ništa ni od hrvatskog gospodarstva, ni od hrvatskog turizma.


Post je objavljen 30.03.2005. u 20:20 sati.