U oku mrak,
u uhu tišina
U duši mi svjetlo,
u srcu toplina,
a moje misli plove,
već osjećam vjetar,
i nosnice mirišu
strasni ljubavni nektar
O ženo! Strasna, nevina
od pjesničkih dodira
otvori mi vrata svojih osjećaja,
zar nečuješ kako moje srce lupa
na vratima tvoje duše
i prozorom tvoje ljubavi.
I tebe su mila moja,,
začarali pjesnici svojim mislima,
koje si popila iz snage njihovih pjesama,
ali, bijahu to neki drugi pjesnici
i neka druga žedna usta su opijali.
No ovaj pjesnik
samo tebi pjeva,
i samo tvoja stegna
će ovlažiti rosa
dok ćeš ga svojim
strasnim usnama ljubiti.
No kreni, ne boj se,
znam da sam rođeni poeta,
no za tebe ljubljena
i svu ljubav svijeta
postati ću rudar
grotla tvoga uzavrelog
I sići ću u dubinu bezdana,
i boriti se sa užarenom lavom,
sve dok potocima svoje muškosti
ne ugasnem plamen neiživljene ljubavi
koji već godinama kipi u tebi.
Niti sam ja pjesnik prvi,
ni ti prva pjesnička muza,
No ja sam baš taj pjesnik tvoj,
a ti moja muza za ljubavni boj!
Post je objavljen 30.03.2005. u 22:31 sati.