odlazim. negdje daleko, u nepoznato. uzbudenje koje me preplavljuje vece je od straha...i zato se ne bojim. zvuci glupo napisano ovako, zapravo nije nista tajanstveno. idem na rab. za tocno 7 dana. 8 dana sama u nepoznatom, medu nepoznatim. bez ijednog poznatog lica (zasad). ali stvarno me nije strah, jedva cekam...da odem, da uplivam u nepoznato more i da iskusim taj osjecaj. vjerujem da necu izdati sama sebe. kao sto su me mnogi izdali. ostat cu dosljedna. svojim pravilima, svojim nacelima. jer to je ono sto pokrece sile dobroga. vjerujem da je tako. i svi oni koji olako shvacaju moje postojanje i koje moja blizina ne stimulira na potrebu za onim necim sto je tako vazno...prijateljstvo shvaceno olako gubi svoje cari. zao mi je sto je tako...ali, za prijateljstvo nije dovoljan jedan. to su dvije duse koje dijele trenutke ciste inspiracije i poleta, trenutke tuge koja pritisce prsa...ljubav, ovaj divni svijet pun ironije i tihih iznenadenja...je li nestalo?? vrijeme ce pokazati...a do tada prijateljice, uzivaj u slatkim opscenim dogadanjima koja uzburkavaju tvoju krv, zasljepljujuci oko koje je nekada svojim krajickom pogledavalo i u mojem smjeru, nasem smjeru. a slika je postala mutna...nadam se da cu se vratiti s dovoljno mora i sunca pa da ces me opet moci ugledati...i zagrliti kao prije. bez obveze i moranja, vec sa htijenjem i zeljom da vratimo ono sto je nekada bilo. da otpuhnemo zlatnu prasinu i dijelimo snove...ponovno.
hoce li moj kratkotrajni odlazak ostaviti koje prazno mjesto, koji ceznutljivi pogled, ili ce sjenke svakodnevnice i novih uzbudenja zauzeti moje mjesto? hoce li se ona zapitati prisjecajuci se mojeg izraza lica jucer? hoce li se pitati zasto?
ali opet...hocu li se i ja zapitati? hocu li svoju savijest postaviti na linc koji ce mi visjeti iznad glave svaki puta kada se osjecaj vrati? jesam li zasluzila biti potisnuta u stranu? jesam li zasluzeni stranac? ili sam samo drvo u sumi koje je posrnulo a ciji pad nitko nije primjetio, pa kao da i nije palo, jer tresak je oglusio zvukove...
ne znam...
cudna je radost koju osjecam, unatoc okolnostima...
sretna sam...i svoja. :))
Post je objavljen 30.03.2005. u 11:01 sati.