poslije tjedna dana...
winamp svira
Marina
Marina... Tek uz pomoć starih slika
Još mogu da se setim tvoga lika...
I bude se tad neki nemiri zli
I drugovima pričam da si moja bila ti...
Sav pijan...
Od te laži, ko od dobrog, rumenog vina.
Marina... Ti si bila moja plima...
Marina: svetlo, tama, leto, zima...
I verujem još... U tome je spas...
I često tako smišljam neki život za nas...
Al tada...
Javi mi se stvarnost setno... Ko violina...
Marina... Ja još iste pesme pevam...
Marina... Ja još iste snove snevam...
Iz ničega smeh još stvoriti znam...
Na kraju svake pesme ipak ostanem sam...
I uvek...
Čujem kako šumi more... Iz daljina...
Marina... Dal ćemo se ikad sresti?
Ja ne znam kuda će nas to odvesti?
Al dobro je to što ne znamo kraj...
Sad zbogom... Neću reći da te volim...
Al znaj:
Marina... Ti si bila moja pesma... I moja plima...
vec mi je sve bilo dosadno uzivancija i tako to...
nema vise uzivancije u ljeskarenju
jedna maza mi pomutila razmisljanja
uzburkala osmjeh koji se ispod sloja letargije
talozene godinama i mjesecima poceo pojavljivati...
hvala mazo :-)
Post je objavljen 30.03.2005. u 08:08 sati.