Uglavnom je sve bilo kao i uvijek... cigaršpic iako mi ne treba, malo muzike, puno dima, tužno osvjetljenje, gori svjetlo u banji, kava, komp i glupa stvarnost.
raspoloženje se mijenja, ovisno o muzici. brzina misli ili sporo proticanje vremena? pitam se pitam.
kako sam ja pametna.
uglavnom, poante nema. kao što ja momentalno nemam u kući ništa za pojest. ali to se ne konta. to ne spada u filozofiju.
uvijek sam razočarana nakon što pročitam napisano. neznam zašto. pitam se pitam...
o čemu da vam pričam? o divljim svinjama na istoku? o šupljim bocama u argentini? o daltonistima iz južnih pokrajna? sve je bezveze.
sunce je zalazilo, mi smo se vozali po istoj cesti po ko zna koji put.
Post je objavljen 30.03.2005. u 07:53 sati.