Ljudi moji da... Dakle... Idem ispočetka... Jutros sam išla po karte za bok fest i išla sam u neki shopping i tako malo sam švrljala gradom... I karte sam morala odnest tati u firmu... I onak ja pred ulazom u firmu sa frendicom i cujem da me netko zove sa igrališta prekoputa... I nisam mogla odmah vidjet tko je jer je ogromna živica... I ja se približim... I ono... ON! Ono, shvacate, iz vedrog neba.. Ajme... Ja sam... Ah, opet mi se sve vratilo naravnooo... I jos je s njim bio njegov frend, koji mi je bio jako simpa od prije... tjedan-dva recimo... I onak.. Jao... 2u1... Ja pitam njegovog frenda di je moj cd(jer pokusavam ne gledat NJEGA) i kad on mene pita kad cu ja njemu snimit cd(jos sam mu to prije obecala) i tako to sve... Jao što mi je medeniiiiiiiiii a i njegov frend naravno... I sad si bas razmisljam... JEbote sta bi bilo da netko od njih dvoje vidi ovaj text... Mislim da bi se preselila iz grada... :( Da, i nekako... Jao.. Ne smijem si dopustiti da me opet ''opčini'' :) hehhe
Idem na neku drugu temu... E, da... Jednom frendu mi je ročkas i radi nešt kod kuće i trebalo bi bit dobro... I sta jos... e, da... Rekla sam vam da moram bit krizmana kuma... Jel sam rekla? Uglavnom... Danas je konacno bio dan da ja nju upoznam... Mislim si ono.... Jebote... Sta cu ja s tom zenskom pricat ko zna kakva je i sve to... E, al zenska je toootalno simpa tako da sam ono, happy bas :)
I da, danas sam po jedno 4 put gledala šašavi petak i totalno mi je zakon pjesma koju pjevaju... ''I don't wanna grow up, just wanna get out...'' Pjesma se zove ''take me away'' pjeva Christina Vidal... E, tu ja, opet, imam neku svoju ''stvar'' :) Shvatila sam(neki kazu vrlo rano ja ne mislim!! ) da ne zelim odrasti... Jednostavno... Iako me škola ubija i raspoloženja mi se mjenjaju iz minute u minutu... Ne želim! Htjela bi zauvijek biti srednja škola... Zauvijek teenager... Ne želim odrasti... Želim sada uživati u stvarima i ne želim da to prestane... AJ gledajte ovo... Imaš 30god... Vecina vec ima ''vjecnog partnera''... I šta.. Nisi mlad! Ne kažem da si star... Ali ono... Doživjet ces jos najmanje toliko... A u tih prvih 30god... Uzivao si, bio si mlad, lud, uzivao, otkrivao si sve neke nove stvari, trazio si sebe za buducnost... Sve to... Mislim, mozes ti puno i sa 30 pa na dalje... ALi nije to to! U prvih 30god si naucio... Hodati, pricati... Isao si u skolu do ne znam koje... sve nesto onako... I sta ces sad? Jos toliko god sa istom osobom, sa posjetima njegovih paraznicima... Organizacije obiteljskih vecera i to... Pokusavas uciniti zivot zanimljivim... I zalis sto vise nisi mlad... Zelis se ponovno vratiti... A ne mozes... A ja ne zelim ni otići!
Post je objavljen 30.03.2005. u 00:40 sati.