Kigoma, Tanzanija
Evo malo više prosto-proširenih rečenica o ovim zadnjim danima u Tanzaniji. U Beach hotel je došao jedan austrijski par sa KTM advancer 950 pa smo malo ćakulali. Lik, imenom Josef, mi priča da je prebacio motor avionom u Kairo pa sad idu za Cape Town. On i njegova skvo. Pita sam ga kako je bilo kroz Sudan od Wadi Halfe do Kartuma. Kaže mi da je cesta tragična ali da on voli loše ceste. Jedan dio je baš vozio kroz čistu pustinju u Sudanu ali žena nije bila s njim. Ona se, čini mi se, u Etiopiji pridružila njemu. Bio bi ipak veliki problem voziti po pustinji sa dvoje na motoru zbog težine itd. Ja mu kažem da ja zato nisam ni htio ići tom cestom jer nisam tako iskusan bajker.
Ovo mi je prvi motor u životu i nisam do lipnja 2003. godine nikad vozio motor a kad sam bio u Sudanu tada mi je motor sa prtljagom težio oko 310 kila i plus toga neznam ništa o mehanici za nedaj Bože. Znam samo neke osnovne stvari a nemam ni GPS navigaciju tako da tko zna gdje bi na kraju završio da sam pošao kroz pustinju za Kartum. Možda u Centralnoafričku Republiku! Zato sam ja lipo ukrcao motor na vlak za Atbaru, e. Josef je inače dugogodišnji vozač i avanturista sa dosta iskustva. Ima 44 godine a već dvadeset godina putuje. Dosta je vozio i kroz pustinje i kaže mi da se motor mora brzo voziti kroz pustinju da je šema u tome samo da je, naravno, problem stati pa krenuti itd. S druge strane on ima i nekoliko sponzora a glavni mu je KTM koji mu je dao gratis motor. Opremljen je i dobrim laptopom i fotoaparatom itd.
Čovik mi je skroz OK. Naravno da smo se on i ja kao dva velika svjetska pustolova uslikali i razmjenili mailove i adrese. Uvečer bi dosta ćakulali uz pivo o putovanju i svemu što ima veze s tim. On je u svojoj pustolovnoj karijeri išao od Salzburga do Pekinga pa zatim na Tibet, južnu Ameriku, Australiju, okružio Mediteran, prošao Saharu, itd. Ja sam Saharu posjetio samo gdje je, ajmo reć, sigurno. Po povratku u Austriju planira, isto kao i ja, objaviti knjigu o svojim pustolovinama. On i žena također su imali problema sličnih kao i ja za srediti ukrcaj na brod. Htjeli su da se prebace u Zambiju jer je veliki problem ići cestom zbog sezone kiša pa sam ga ja odveo do Ratka koji je i njemu sredio brod. Dobro nam je Ratko došao obojici izgleda. Inače bi se ukrcali tko zna kad na brod.
Nadalje, kao što sam već spominjao, odmah prvu večer sam upoznao filipinske pilote što voze Hercules C-130 za neku firmu koja radi za UN. Ljudi su baš - ljudine! Pozvali su me da posjetim aerodrom i zamislite čak sam slikavao na aerodromu a vrhunac svega je bio kad sam sjeo za upravljač Herculesa C-130. Tako sam ti ja lipo opalio stotinjak slika po i oko Herculesa a čak sam se slikao sa nekim đacima koji su došli na aerodrom sa profesorom. Imali su nekakva predavanja. Sutradan su me filipinci pozvali na plažu gdje će oni grilati i to je bilo odlično. Ispekli ljudi mesa i ribetinu neku riječnu na gradelama i napravili gulaš od kozletine, kumpira i ananasa. I onda, udri rođo po spizi! Zamisli, kuhaju ananas. A već sam vidio po Ruandi i jeo banane sa gradela. Ma zamisli, uzmu se zelene banane i onako neoguljene stave peći na gradela i kad se ispeku dovoljno onda se lipo ogule. Malo se mogu i posoliti te se onda posluže. Nisu loše! Malo sliče na krumpir.
Što se tiče Kigome kao gradića i njegovih žitelja to bi mogao nekako ovako opisati. Ljudi su OK i stekao sam dojam da su čak bolji od Ruanđana i Burundijaca a što se tiče organizacije posla i života to je sve manje više isti kupus kao i u većini ostalih dijelova Afrike. Stekao sam neki lagani dojam da je barem ovaj dio gdje sam ja sada nekako sigurniji što se tiče kriminala nego Ruanda i Burundi iako ja nisam imao ni u Ruandi ni u Burundiju nikakvih problema. Glede i u svezi Kigome kao grada, pa to je mali gradić koji je povezan sa ostalim djelovima Tanzanije neasfaltiranim putevima odnosno makadamom. Asfalta (na kojem ne fali rupa) ima samo u gradu i to dvi-tri ulice ali vjerovali ili ne ja sam zaključio da je ipak Kigoma za glavni grad Ruande Kigali Monte Carlo. Prvo i prvo, u Kigomi ima struje redovito. Doduše ne mogu sad reći skroz redovito jer i u Kigomi dosta puta nestane struje ali u Kigaliju je nestašica struje pa i vode normalna svakodnevna pojava ukoliko ne živite u dijelu grada gdje živi predsjednik.
Kad kreće pruga?!
Zatim, u Kigomi imate željezničku stanicu. Nije kao u Europi ali se odvija putnički i teretni promet između Dar es Saalama i Kigome dok u Rwandi još neznaju što je to vlak. Možda su ga jedino vidili na televiziji. Zatim ima i luka u kojoj se također odvija putnički i teretni promet sa drugim gradovima na jezeru Tanganjika. Doduše trenutno izgleda nema putničkog prometa sa Budjumburom jer je brod na servisu do daljnjeg iako ja mislim da ipak ima i putničkog prometa jer ne bi se čudio da ljudi idu sa teretnim brodom dok putničkom ne bude gotov servis. Zatim opet vjerovali ili ne, sa aerodroma ima skoro svaki dan jedan let za Dar es Saalam. Ima i telefon odnosno internet koji je doduše bio pokvaren prvi dan kad sam ja stiga. Valjda se nešto sjebalo od velike kiše pa su popravljali cili dan. Poslije toga je manje-više bio, koliko to uopće može bit uredu u Africi, je li.
Jeftinih malih hotelčića ima dosta. Gostionica ne fali iako nema nijedne onako malo ljepše za izaći uvečer vanka ali njima to očigledno ni ne treba. Ima i raznoraznih dućana. U nekima se nude mobiteli i tehničke stvari u nekima posteljina itd. Normalno da se ne može očekivati ponuda u Kigomi kao u Dar es Saalamu. Prije svega, u Kigomi je očajna ponuda prehrambenih proizvoda ali što se tiče nekih drugih stvari može se svašta pronaći. Vidio sam čak i primitivnu kovačnicu koja se nalazi na ulazu u grad u jednom šumarku kraj ceste. Tu ljudi kuju svakog đavla i to pretežno od otpada. Naprimjer od limenki piva rade nekakve petrolejske svijetiljke a od starih felgi i late rade nekakva kuhala ili špakerčiće na ugljen itd. I to sve rade ručno, moj čovik, sa primitivnim alatima. Nema tehnike i tehnologije!
E, a ono najvažnije po čemu je u biti Kigoma po meni Monte Carlo za Kigali i cijelu Ruandu je bankomat. Vjerovali ili ne u banci u Kigomi imaju bankomat gdje najnormalnije sa Visa Electron karticom digneš pare dok u Kigaliju tek sada "razmišljaju" kako bi i oni stavili bankomat. I pazi ovo, Kigali je glavni grad Ruande koji možda ima i milion stanovnika a Kigoma je mali gradić na jezeru Tanganjika i koji je na drugom kraju Tanzanije. Ne bi se čudio da pola ljudi u Dar es Saalamu uopće nema pojma da Kigoma postoji u Tanzaniji!!!
Post je objavljen 30.03.2005. u 10:16 sati.