Stalno čitamo o tome (u posljednje vrijeme sam urjeđao), kako su pojedini blogeri imali problema sa svojim šefovima zbog pisanja vlastitih memoara, misli, saznanja...
Nadrealisti, tip u kontejneru: "A sada spektakl..."
A sada nešto drugaćiji primjer. U jednom postu sam se dotakao svog profesora Envera Kazaza napisavši kako kod njega ne mogu da položim ispit. Danas, u kraćem razgovoru u hodniku Fakulteta, pomenuti profesor reče: "Bio sam ti na portalu (misleći na blog)" a ja se iskreno, spontano, krajnje zatečeno zacrvenih (o crvenjenju ljudi postoje različite "teorije"). Objasnio mi je kako sam vam dao manjak informacija jer (ruku na srce - u pravu je) na osnovu te dvije rečenice se može izvući zaključak kako "...je profesor takav i takav" (said by E. Kazaz).
Sporni post:
Moj profesor balkanske književnosti, Enver Kazaz kaže meni: "Nećeš ti tako lako položiti, pjesniče".
I još uvijek nisam položio.
Naime, zaboravio sam da napomenem kako već treći put padam na istom pitanju - Abdulah Sidran i njegova poezija. To baca potpuno novu svjetlost na, meni životno važno, pitanje polaganja ispita kod gore pomenutog profesora i ocjene u indexu.
Kad bih izrekao note izvinjenja, to bi bilo kao da očekujem da će profesor ponovno zalutati na moj blog, pa da mu se pokušavam približiti srcu. Ma jok. Govorim ovo jer osjećam moralnu odgovornost da ispravim pogrešku ranije načinjenu. Doduše, svi moji prijatelji znaju da sam zasluženo padao. Ali, Bože moj, valja se potruditi.
U istom hodniku sam od istog profesora dobio upute koju literaturu da konsultiram da bih Sidranovu poetiku bio kadar odrediti, pojasniti i, na kraju krajeva, kritizirati.
Da ova koinsidencija bude zanimljivija - dok sam radio sa djecom u školi književnu kritiku, prvog navodim upravo profesora Kazaza :)
Post je objavljen 29.03.2005. u 22:49 sati.