Marketing
EUROPA
Moja prva asocijacija na ovu riječ je jedan podrumski kafić tog naziva gdje sam nekad davno rado zalazila. Druga asocijacija je jedan europski trg gdje sam rado šetala ruku punih vrećica mojih omiljenih dućana. Treća asocijacija su ružni Nijemci demode frizura i njihove pjegave žene ogromnih stopala…
Danas tu riječ izgovaramo puni čežnje da «uđemo» u Europu. A gdje smo to sada?
Imamo ovaj prekrasni komadić planeta, ovo čarobno more, otoke… i ne znamo šta učiniti s tim. Čekamo da dođu stranci, kupe to što je još malo ostalo na rasprodaji, donesu nam plavu zastavu sa žutim zvijezdama kojom ćemo mahati, jer će nam još jedino to ostati.
U Europu ćemo ući, to uopće nije sporno. Lijepa smo mi zemlja, da bi nas pustili tek tako , mogli bismo biti i bogata, ali… nešto nas uvijek… Jesmo li to lijeni, priglupi ili koji nam je, da samo čekamo da dođu ti neki pametniji, sposobniji pa da nam oni pokažu kako je naše more lijepo, voda čista, hrana zdrava. Samo što će oni postati vlasnici tih ljepota pa ćemo na more moći kao konobari i sobarice, vodu će izvoziti netko drugi, a naša zdrava hrana tada će nam biti preskupa, pa ćemo rađe kupovati smeće koje će nam servirati u svojim trgovačkim lancima.
Nadamo se bogatstvu i višem standardu, ali teško da će biti tako.
Koga zanimaju ti Hrvati, slabo obrazovani ( na to se posebno vrijeđamo, ali imamo toliko nepismenih da je to strašno), skloni korupciji, mitu i lopovluku? Nikoga.
Treba zgrabiti još šta se zgrabiti da…
Post je objavljen 29.03.2005. u 19:32 sati.