Prošli su i uskršnji blagdani, život se vratio u kolotečinu. Proljeće je prodisalo punim plućima, donoseći promjene…mijenja se vrijeme, klima, raspoloženja.
No, nisu sve promjene dobre. Nažalost.
Posljednjih nekoliko tjedana primjećujem na svakom koraku nekakvu ružnu promjenu. Izvire iz svakodnevice, iz života svugdje oko nas. I svugdje se počinje primjećivati.
Opasno zakrećemo u desno, u konzervativizam, u mrak.
Počelo je nekako oko izbora. Tada su se na noge digle raznorazne mračne spodobe, svim silama pokušavajući nas odvući u neka blata Balkana, otrgnuti nas od priključka za svijet, vratiti nas u pustare povijesnih zabluda. Iako se na prvi pogled činilo da nisu uspjeli…ipak, izgleda da jesu.
Uz pomoć raznoraznih orkestracija, Gotovine i prepucavanja oko Haaga, promijenio se stav cjelokupnog naroda..odjednom nam se više ne ide u Europu, sami smo sebi dovoljni, mi nikoga ne trebamo…riječi koje tako poznato zvuče, koje su početkom dvadesetih godina počele biti izvikivane u minhenskim pivnicama…prije nego što se mrak prelio Europom i Svijetom.
Bojim se da je ondje vani još jedan nadolazeći mrak…
Mrak je počeo crniti i stranice blogova. Svačiji stavovi su podložni kritikama, to je samo po sebi razumljivo. No, u posljednje vrijeme, ojačala je na blogu neka neokonzervativna struja, predvođena “hrabrim” anonimnim jurišnicima koji se bacaju drvljem i kamenjem na sve ono što smrdi na liberalizam, na kozmopolitizam, na proeuropsku i demokratsku orijentaciju. Svatko tko se zalaže za prava manjina, žena, homoseksualaca, pravo žene na pobačaj, pravo na asistiranu oplodnju in vitro, na kontracepciju, na lijevo političko mišljenje, izložen je hordama “komentatora” čija je jedina namjera da osobu, autora bloga ili komentatora čije se mišljenje razlikuje, diskreditirati, omalovažiti kao osobu, bez imalo veze i povezanosti sa samom temom bloga. Nameću se KKK ideali kao vladajuće mišljenje…kuhača, crkva i dijete su ženin jedini dozvoljeni credo. Sve drugo čini nas alapačama, isfrustriranim nesretnim babama, naš je život totalno promašen ako nam se skuta ne drži hrpa douhe dječice. Naši životi su besmisleni ako nas rutavi i runjavi mačo ne opslužuje redovno, ali, pazi, samo u svrhu prokreacije, nikako užitka!
Ne smijem ni pomisliti što bi tek činili homoseksualnim osobama. Zyklon B više nije u modi, Saddam više ne proizvodi biološka oružja..no, maštoviti naši bojovnici sigurno imaju nekakvu alternativu na lageru.
U početku je bilo to i zabavno, na svoj način. Kasnije je postalo zamorno, a sada mi je već dosta!
Ja sam ovdje zbog sebe, pišem ono što želim i koliko želim. Nemam ništa protiv komentara, ni onih negativnih, neslaganja…dapače! Volim konstruktivnu raspravu. No, ne dozvoljavam da me netko analizira i vrijeđa, netko tko nema petlje sam pisati svoj blog, tko nije tolika faca da napiše što misli o bilo čemu, a da to nije bacanje blata po drugima.
Nikada nisam tvrdila da sam bolja od ostalih. Takvo nešto mogu samo budale. Ni da sam samo ja u pravu, a ostali nisu. Ni da je sve što ja pišem ili činim u redu.
Tako je i u ovom slučaju. Možda i griješim. Ali to je moje pravo. Mogu ovdje svakih 15 minuta napisati i objaviti jednu rečenicu. A mogu i potpuno prestati pisati.
Što god bilo, što god odlučila, odluka će biti moja. Da, dežurni moji farizeji, koliko god mislili da ste me vi otjerali sa bloga, niste…
Idem sutra u Beč, poslom, ali i užitkom…lutati ću po Europi, dok vi ostajte u svojim močvarama, u svojoj memli. I svašta ću tamo raditi…no, ne brinite, kontracepciju koristim, kao i prezervative, a novaca imam i mogu činiti sve ono što vi, sitnoguzičasta stoko, ne možete…
A mojim dragim prijateljima pozdrav, do čitanja..za vas sam uvijek ovdje…
Kada se vratim, i ako…pisati ću, možda i dalje…
Naravno, ono što ja želim, koliko želim i na način kako želim. Kao i uvijek.
Pusa, Riječanka….
Post je objavljen 29.03.2005. u 16:23 sati.