Nakon bogate uskrsne trpeze, šunke, jaja, kolača i mladoga luka, lakše ćete, mislim, probaviti današnji post, o Uskrsu i riječima izvedenima od te imenice.
U čemu je problem? U tome što se u Dalmaciji već godinama održava Uskršnja regata i što smo danima uoči toga blagdana, osobito u Velikom tjednu, mogli čitati o uskršnjim pisanicama. A to je pogrešno, jer se posvojni pridjev od riječi Uskrs tvori jednako kao od riječi kongres - nastavkom -ni, bez ikakvih glasovnih promjena. Uskrsni i kongresni, dakle.
Ta je pogreška neupitno nastala zbog analogije s Uskršnjim otokom, glasovitim po svojim velikim kamenim glavama i golemim kuglama, za koje se ne zna odakle potječu i tko ih je izradio. Misterij je još zanimljiviji kada se zna da na cijelom području osim drveta i pijeska nema ničega, i da su graditelji tih spomenika (ili kumira) materijal za svoja poprsja morali dovlačiti s nekoliko stotina kilometara udaljenih tihooceanskih odredišta. Budući da je taj zagonetni otok oduvijek golicao i rasplamsavao ljudsku maštu, nije čudno da je i kod nas davno imenovan i spominjan. Stoga ga je pogrešno nazivati Uskrsnim, zbog imena i tradicije - unatoč tomu što bi pridjev upravo tako trebao glasiti - baš kao što je pogrešno jaja, natjecanja i raznorazne turnire, kao i sve drugo što je povezano s Uskrsom zvati - uskršnjima.
Post je objavljen 29.03.2005. u 10:41 sati.