Upravo mi je ispred nosa brzinom Vojađera u ful spidu preletio komarac (zapravo komarica)!
Ou maj gad! Dej kild Keni!
Znači tako.
Nenajavljeno, tiho, podmuklo i krišom i pišom oni odlučiše napasti nas sisavce kojima je potrebna krv koju imamo.
I onda oni nama sisaju tu našu krv, ne bi li zadovoljili svoju slabašnu, praznu utrobu i ispunili je toplom, slatkom, željeznom, purpurnom, svježom NAŠOM bloody mary.
Mislim, stvarno.. to nisam očekivala od njih.
Prljavo se bore.
E jebešmisve, neće. Ovaj put neće.
Ovaj se bogme nije nasisao. Nije se ni snašao u novoj okolini, a već je završio razdrisnut (volim tu riječ) između mojih istreniranih dlanova.
Nije bilo krvi.
Znači, nije se ni prije mene nasisao, posisao, usisao, pocuclao, napiJo, opiJo, nacvrcao svježom, toplom bloody mary.
Mene je došao sakšn, rotkvicu mu njegovu!
Tko zna koliko čovjekova i ljudica sam spasila ovim smaknućem.
To će ostati vječna enigma. Možda će biti u Kalendaru u rubrici Nepoznato o poznatom. Al to ne ovih dana, nego dok se sazna malo više o istom. Javim vam ja, no frks.
S uzbuđenjem ću iščekivati taj dan ;D
Mama, jesi vidla, bit ću fejms!
P.S. - komentari su sređeni, prstom ćeš me radi ko da nikad ništa nije bilo. Sou.. znate što vam je činiti.
Post je objavljen 29.03.2005. u 02:49 sati.