Nije neki dan....malo kiša, malo Sunce...sve nešto, a ništa...danas sam se dosta vozao i u jednom od mojih "inspiracijskih" stanja, sinulo mi par stihova..jedna frendica mi poklonila blok za takve situacije...hvala joj...stao sam sa stlane i zapisao....
Postojimo samo nas dvoje
U vrtlogu strasti
Prepuštamo se mašti
Dok nas Mjesec prati
Mi nemamo namjeru stati
I dok se Sunce budi
Nema nikog tko će da nam sudi
Prekršaj, penal, ofside
To nisu naša pravila
Volim te, ljubavi moja
I to je jedina istina
Nikome posebno...onoj nekoj koja me tamo negdje čeka...hvala ti što postojiš....
Post je objavljen 28.03.2005. u 22:29 sati.