Slušam Elemental (naravno, sve radim samo da ne radim) i 4. pjesma na njihovom odličnom novom albumu "Male stvari" nosi naslov kao i ovaj tekst.
Zapravo govori o onome što se u našem društvu popularno naziva "sponzorušama"... Svi znaju koje su to cure i kako su stekle taj epitet, ritual je gotovo uvijek isti: visoke potpetice, pripijena odjeca, utezanje do strašnih bolova, nalakirani umjetni nokti, po mogućnosti plava kosa, hrpa pudera i šminke na licu i ono najvažnije - propuh u glavi...
Obično ih se može vidjeti u elite kafićima, klubovima gdje kao orlovi vrebaju na bogate muškarce pune love, sa moćnim autom, tatom na nekoj uzvišenoj funkciji u gradu, županiji, državi... Po mogućnosti da posjeduju puno nekretnina, pokoju vikendicu...
A sve ostalo njima je tako nebitno.
I sad se ja pitam kakva osoba moraš biti da se ponašaš kao parazit, da nekome visiš na grbači? Da za svaki njen izlazak, nove Diorove naočale, nove čizme i beauty tretman mora brinuti njen sponzor koji je tek usputno i s njom kao osobom?
K.a.k.o. te cure navečer zaspu i koliko je njihov ponos nisko, pitam se ja...
Post je objavljen 28.03.2005. u 22:25 sati.