Darko je trebao puštati mjuzu sinoć, barem je tako Vito najavio na plakatu koji je visio na ulazu, no zbog obaveza u Kronici nije mogao, tako da sam ja uletio kao zamjena. U planu mu je bilo što više prezentirati Darkwood Dub jer za koji dan dolaze u Split, tako da to bude kao prigodno. Stoga se oko desete u cd playeru zavrtjelo 'Nedaleko Odavde', super se zamiješavši sa 'Foolin I&I' od Eyesburn-a, kao i 'How Soon Is Now?' legendarnih The Smiths-a sa 'Weak And Powerless' A Perfect Circle-a, pa dalje Pavement, Pixies… Takav je bio početak, a nastavilo se sa bendovima Televison, Interpol, Velvet Underground, Sonic Youth, The Stooges… Međutim, klasika koja se i ovaj put ponovila, dakle, neizbježna je, odigrala se nanovo kroz pitanja i dovikivanja sa šanka – Kakva je ovo muzika? Gdje su hitovi? Ajde pusti ovo, ajde pusti ono, drla drla… Ipak sam se jednom zakonu naučio nakon svih ovih godina puštanja glazbe po kafićima i klubovima – Ignorance is bliss!!! A onda smo ja i Ane gromoglasno zapjevali – Treba mi svet otvoren za trčanje i treba mi soba da primi pet hiljada ljudi sa dignutim čašama… Uslijedio je, dakle, set Ekatarine, moje predrage Ekatarine – Sinhro, Modro i Zeleno, Ti Si Sav Moj Bol, Par Godina Za Nas… i tako do trice.
Post je objavljen 28.03.2005. u 17:56 sati.