Nazvala me iz Pariza
u Zagreb i rekla je:
Dođi, trebam te!
Trebam tvoj zagrljaj
da me zaštiti,
trebam tvoju ljubav
da me zagrije!
Razmišljajući samo srcem,
zakratko, me evo kod nje
u sobi tamnih zastora
i punoj mirisne tišine
Ležimo zajedno;
ona je glavu
naslonila
na moje rame
i mirno spava
ravnomjerno dišući
Odjednom se snažno trzne,
no osjetivši moju blizinu
ponovno se predaje
carstvu snova.
Blagi mir ulazi u naša tijela
i mi sretni,
ona zbog mira koji je dobila,
a ja zbog mira koji sam donio
tonemo zajedno u snove,
koji traju čitavu vječnost
i mi se samo povremeno budimo
ne razlikujući više
budimo li se u snovima,
ili snivamo u stvarnosti
Post je objavljen 28.03.2005. u 19:28 sati.