...još uvijek ponekad doleti neka tužna misao...
ali ne dam se ja tako lako...
navikla sam riješavati svoje probleme sama...
a sad znam da imam i prijatelje...da imam nekog kome je stalo...
i sretna sam zbog toga...
...nije mi bilo lako probijati se kroz život sama...
a to sam uvijek radila...
nikad nikom nisam htjela dopustiti da vidi kakva sam ja,
da vidi što me muči, da čuje moja razmišljanja...
uvijek sam sve htjela sama...
uvijek sam sve htjela imati pod kontrolom...
i kad to odjednom više nisam uspijevala.....onda sam pukla...
sve je bilo u redu...napokon mi je sve išlo...
ljubav...faks....sve....
i ja puknem....
saznam nešto što me pogodilo....i gotovo...
sve se srušilo...
eto, to se događa kad očekuješ da će se svijet stalno vrtiti oko tebe...
bila sam naivna....a i nisam bila fer...
mislila sam samo na sebe....
a to nisam ja....
ljudi su mi rekli da oni koji su dobri loše prolaze u životu
i da se moram pod hitno promijeniti...
i ja im povjerovala...
a to nije bila pametna stvar...
vraćam se na staro....i nije me briga...
makar milijun puta nastradala bit ću onakva kakva sam...
a ja JESAM dobra osoba, ma što bilo tko rekao...
Post je objavljen 28.03.2005. u 14:30 sati.