Ne znam jeste li primijetili ali u zadnje vrijeme (barem što se tiče ljudi oko mene) masovno pucaju veze i to dugogodišnje. Stvarno ne znam što se događa. Jedna prijateljica mi je to pokušala opravdati u stilu: Sve je to od proljeća, hormoni podivljali. Ali ovo bi nekima od njih trebalo biti čak osmo proljeće!
Jedna višegodišnja prijateljica, koja je upravo okončala svoju petipogodišnju vezu, mi je obznanila jednu interesantnu stvar koju sam primijetio i kod drugih prekidaša. Svi su oni započeli svoje veze dosta rano, negdje oko šesnaeste, sedamnaeste godine i sad, nakon pet do osam godina kasnije treba se vratiti natrag u igru i započeti sve ispočetka. Oni su propustili onaj najzanimljiviji dio tinejdžerskih godina. Nisu osjetili svako malo onu zaluđenost koju su miješali sa zaljubljenošću svaki puta kada su vidjeli neku novu interesantnu curu/dečka, one "leptiriće" u trbuhu, iskustvo svakog novog i drugačijeg poljupca, ne znaju biti "slobodni na tržištu", zaboravili su stvari koje sami vole a ne kao do sada, kao par. Nisu osjetili kako je to biti sam. Oni jako kasne i sada to treba nadoknađivati, htjeli oni to ili ne. Sada moraju puno toga ponovo otkriti. Sebe otkriti. Ali, to je i nova nada, novi motiv. Ovisi kako gledaš.
Ali ne treba zaboraviti da stara ljubav slabo gori, ali dobro tinja.
Post je objavljen 27.03.2005. u 21:42 sati.