pitaju me ljudi kako sam a ja im odgovaram NE ZNAM......i što je najluđe, to i je istina, ja ne znam kako sam....trebala bih biti sretna, a ja sam zapravo na rubu suza......
sve me pogodilo, sve....i to sve odjednom....
u mom malom srcu se nakupilo toliko toga, toliko patnje, toliko boli, toliko tuge......evo, sad plačem....čim sam počela pisati suze su krenile...
zato sam i prestala pisati ono.....jer tamo glumim da sam sretna......to jest, forsiram sreću, koje zapravo nema...
nisam sretna, mada mi je napokon krenilo u životu....
ja ipak nisam sretna, fali mi nešto....fali mi puno toga....al ja ne znam što...ne znam....
zbunjena sam, ko nikad....
trudim se biti dobra, al uvik ja nastradam....toliko mi puta dođe da kažem svima da odjebu i da postanem nekakva zlobna krava, jer je takvima dobro u životu, takvi ne znaju što to znače SUZE...
strah me je.....užasno me je strah....strah me je sebe same....strah me da otjeram od sebe sve one koje volim....to bi uvik radila, otjerala bi ih...ne bi nikom dala da mi se previše približi.....a trenutno mi se puno ljudi previše približilo.....
ono mi je postalo prenaporno...previše je ljudi koje sad znam....a za koje ne želim da znaju ama baš sve o meni....to više nije bilo to....pišem ono što ljudi žele čuti, ne pišem više ono što je meni u duši....
najradije bi otišla negdi, daleko od svih koje poznam, daleko......otišla bi u najmračniji kut ovog svijeta, sjela, pokrila lice rukama....i plakala....plakala dok ne isplačem sve suze koje imam u sebi, sve dok ne presušim.....
sve mi se počelo gaditi, pogotovo ljudi oko mene.....ne mogu vjerovati da ljudi mogu biti toliko zlobni, toliko pokvareni......toliko sebični.......čak i kad su sretni, oni bi najradije da svi drugi oko njih budu tužni da se mogu naslađivati....
a ja?? ja se osjećam krivom kad sam sretna....toliko je ljudi oko mene kojima sam potrebna, koji su tužni.....kojima treba prijatelj....svi me oni trebaju...i ja se osjećam užasno sebičnom kad i na trenutak pomislim najprije na sebe.....a u zadnje vrijeme se to često događa.....borim se između svoje dobre i zle strane....borim se....ne znam koju izabrati....
želim biti dobra, al to je tako teško...užasno teško....
i mrzim sebe kad se ponašam zlobno, al takva sam sve češće....ljubomorna sam, i ja sam sebična.....mrzim se tad....tad se ne prepoznajem, to nisam ja....to ja ne želim biti....ne želim da moja zla strana pobijedi onu dobru...ne želim...
ne znam kako dalje, stvarno ne znam...više se nigdje ne osjećam poželjnom.....imam osjećaj da nigdje ne pripadam....osjećam se usamljeno....tužno...
nemam pravog prijatelja....nemam...priznajem to...sva moja prijateljstva su temeljena na mojoj vrckavoj naravi.....svi moji prijatelji od mene uvijek očekuju da budem vesela i puna ludih ideja...
ne mogu to više, ne mogu više glumiti...
želim sad plakati i želim biti tužna....to želim sad....nek sve to izađe iz mene...
nakon toga želim biti sretna, iskreno sretna, ne želim više nikad poslije plakati.....to boli....a znam da hoću...jednostavno znam...
nemam ja sreće u životu.....nemam sreće u ljubavi, u onom što je meni najvažnije u životu....
želim voliti nekog svim svojim srcem.....al što mi to vridi kad ne mogu, niti mene može netko tako voljeti.....ja sam vjetar...koji ne može dugo biti na jednom mjestu, ne može dugo voljeti jednu osobu....ja brzo odletim....ako me netko zavoli, odletim od njega....pobjegnem prije nego on uopće bude svjestan da sam pobjegla...
a zašto?? ne znam...ja se bojim biti povrijeđena....bojim se toga...i zato pobjegnem prije nego uopće uspijem nekog toliko zavoliti...
i što mi se onda dogodi?? zavolim kretene, a one koji vrijede da budu voljeni, od njih pobjegnem...
.....baš pravi izbor.....glupa li sam bila....dam srce takvima....što to uopće govori o meni??
jadna li sam...
ja sam grozna
ja sam glupa
ja više ne znam tko sam
ja nikad nisam ni znala tko sam
boli me
tuzna sam
želim se opet smijati....iskreno.....želim nekog voljeti....želim da mene ljudi vole....
želim ja puno toga...e da...
Post je objavljen 27.03.2005. u 19:39 sati.