..sjetila sam se danas da imam ovaj blog, da imam svoj skriveni kutak...
pokazala sam ga samo jednoj prijateljici.....ona je prekrasna osoba, i prema njoj sam željela biti iskrena, a i željela sam da ona vidi moj prošli post...
nitko drugi ne zna za ovo...niti želim da zna....
da objasnim naslov....to je nešto o čemu razmišljam u zadnje vrijeme....ja sam upravo takva osoba, osoba koja želi da je svi vole....a to je nemoguće...ja to nikako da shvatim....i onda samo zbog toga se ubediram....
danas mi je jedna djevojka rekla da je mene doživjela kao jednu emotivnu osobu...ja i jesam takva...mene svaka sitnica pogodi....suze mi se često znaju nakupiti u očima....trudim se riješiti ih se...al ne...čim se dogodi nešto loše, pa makar samo na filmu...meni krenu suze....
joj, ne želim ni razmišljati kako bi bilo da se nekom kog volim nešto dogodi...
kad sam bila s onim dečkom iz prošlog posta, sjećam se koliko sam puta umrla od straha jer sam sanjala da se njemu nešto loše dogodilo...
ja bi umrla da se neki od tih snova ostvare....
ne samo u vezi njega, nego svih ljudi koje ja volim....a takvih je puno...
u zadnje vrijeme dosta razmišljam o sebi, razmišljam o tome kakva sam ja zapravo, jesam li ja možda zapravo zla osoba...
nisam...shvatila sam to....nisam niti ću ikad biti...
da jesam ne bi oko sebe imala divne ljude koji me vole....a imam ih...
dokaz je i prijateljica koja jedina zna za moj skriveni kutak...ona me voli...jako....sa svim mojim manama....
pomogla mi je puno....s jednim razgovorom uspjela je preokrenuti moj svijet, pomogla mi je da shvatim da dečko iz donjeg posta nije za mene....i da me negdje čeka netko bolji....netko ko je onaj pravi za mene....
tog istog dana, nakon razgovora s njom.......i upoznala sam tog možda pravog....
blentačo moja luda, hvala ti za sve.....volim te mucho
Post je objavljen 27.03.2005. u 14:30 sati.