Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/jelenabojan

Marketing

Auto - kanta

Bio je to cetvrtak, dan kad nista nije islo kako treba. Od samog jutra sam imao stalno neke predosecaje da nesto definitivno nece biti uredu. Prijatelj i ja smo imali labose iz programiranja. Krenuli smo njegovim autom koji je pre par dana bio popravljan zato sto su mu izgorile instalacije. Nakon popravka opet idemo istim autom. Na ulasku u Osijek samo se culo nesto "prk" i auto vise nije imao kvacilo. Nalazimo se na glavnoj cesti a auto ni tamo ni vamo. Otvori on haubu a ono imao je i sta videti. Pukla sajla od kvacila i auto nemoze nigde. Morali smo ga tj. ja gurati auto na parkiraliste i tamo ga ostaviti. Nismo znali odakle krenuti, gde poci po pomoc kad u Osijeku nikog neznamo. Odemo do autobuskog stajalista da bi sacekali jos jedne prijatelje koji su trebali tim putem proci. Njih nema a mi se polako uputili prema faxu ali stalno se osvrcuci da nece mozda oni naici. Nist, dodje bus i mi njime stiugosmo pred fax. Kakvi zidovi, za jednu kartu traze 7 kuna.
Nakon faxa trebao je doci " prijatelj " da nas izvuce iz Osijeka pa bismo mi onda upalili auto na guranje i otisli kuci. Medjutim, on nije stigao na vreme pa smo morali peske do auta. Trebalo bi nam najmanje sat vremena da stignemo do njega da smo isli peske, ali smo uspeli uloviti tramvaj koji je za nas bio "besplatan" posto su svi mislili da imamo karte.
Dosli smo do auta i sad treba razraditi taktiku kako auto napraviti tako da radi u jednoj ili dve brzine i kako skuziti foru kako uopste krenuti sa autom. Trebalo nam je pola sata za to.Ok, sad smo i to sredili ali sad treba isterati auto na glavnu cestu.
Cisto je, ali odjednom kad smo bili nasred ceste s moje strane se pojavi bus i ja sam od adrenalina poceo sam gurati auto.
Sredili smo ga i krenuli, dosli do izlaska iz Trpinje kad nas zamalo nije udario kamion ili jos gore da smo izleteli u kanal zbog tog glupana.
Lik je izletio 2 metra ispred nas kada smo mi vec bili u levoj traci da obidjemo i njega i neki traktor.
I tako sretno smo stigli kuci.
To sto sam rekao da sam imao neki predosecaj bilo je vezano bas za auto ali i za tog "prijatelja " koji se trebao pojaviti.
Vece pre devojcica i ja smo se cimali ali na moju nesrecu javila joj se sekretarica i meni sa 2 padne na 1.24. Ja u nedoumici poslaljem joj 2 poruke i ostadoh i bez to malo para na racunu. Presusio jednostavno. I eto, da nisam poslao poruku mozda bi imali srece i pre stigli na predavanja, ali eto.
To je to, kakav auto - ma to je kanta.

Post je objavljen 26.03.2005. u 23:59 sati.