dragi tarik, ne znam da li znaš – ali mi smo u braku. ti i ja zajedno. evo već neko vrijeme čekam da mi se javiš, da se dogovorimo oko sljedećeg nužnog koraka – rastave, ali ti se praviš kao da se ništa nije dogodilo. čekala sam sinoć milijunaša da vidim imaš li vjenčani prsten na ruci, ali – nemaš. možda se jučerašnja epizoda snimala prije našeg nemilog događaja, a možda si prsten držao u džepu? nadam se samo da ne poričeš ono što se mađu nama dogodilo. ili ti nisi sanjao isti san kao i ja???
dobro, ni meni nije drago što smo se vjenčali, uopće nisam spremna za takve velike pothvate, ali kada sam se probudila iz tog sna, sve se činilo vrlo stvarnim i proživljenim, tako da te, evo, na javi MORAM tražiti rastavu – jer će u suprotnom ta bračna noćna mora za mene trajati do kraja života.
za slučaj da ne znaš o čemu govorim, evo malog podsjetnika.
bili smo na plaži, ti, ja, nekakvi ljudi i sve je bilo dosta kežual. ti si – naravno – bio najbolje odjeven kao i obično, a meni se činilo da si čak i previše fino obučen dok nisam shvatila da smo se upravo vjenčali. budući da mi ni u snu nije bilo jasno zašto smo to napravili, držala sam se malo po strani da pokušam pohvatati što se dogodilo. ali, nije išlo. ekipa je pila nekakve koktelčiće, negdje u daljini vidio se vatromet (taj s našim vjenčanjem nije imao veze), a i ti i ja smo razgovarali s nekim drugim ljudima. onda je meni malo pukao film, prišla sam ti i rekla: gle tarik, ne brini, neću te tražiti pola tvoje izdašne imovine, al daj da se razvedemo, what the fuck is this? a ti? ti si bio galantan kako bi čovjek i pretpostavio, pa si onako nonšalantno, kao da ti prodavačica u dućanu vraća žuti kusur rekao:
“ma ne, ne, sve je u redu, nema problema”.
sad, mislim si ja, možda sam stvarno glupa i neotesana krava, čovjek lijepo kaže da je sve u redu, kaj ja sad tu izvodim. kažem okej, i ti i ja odemo u dućan po neki špeceraj. stavljamo stvari u košaru, a onda – THE HORROR!
uzimaš krep toalet papir u listićima!!!
gledam te, mislim – ovo se ne događa… ovo ne može biti istina... ovo je još strašnije od same činjenice da smo vjenačni.
TARIK, JESI NORMALAN?
WC PAPIR U LISTIĆIMA?
I TO JOŠ KREP?
a ti onako fino, mirno i staloženo, nabaciš “a štoooo? zaaaštooo? pa nema veze, to je u redu, listići su okej.”
nisu tarik listići okej, NISU!
tko ih još danas upotrebljava? možda u bolnicama u kojima šparaju, ali i tamo valjda radije natrgaju novinskog papira. zar se wc papir u listićima još uopće proizvodi?
gle tarik, oprosti, ali i da nije ovog s papirom u listićima, ja se jednostavno ne mogu udati za tipa koji je prilikom dobivanja nagrade za tv osobu godine, kiselo prokomentirao kako se nada da će iduće godine dati povoda i za naj-glumačku nagradu. da si pravi dasa, ponosno bi uzdignutog čela primio šamar koji je dobila tvoja, trenutno eutanazirana, umjetnička duša. a ako je privremeno umrtvljena, ne znam zašto se buni?
sori tarik, ali ti si tv-voditelj i poduzetnik, a tek onda glumac. sori. pogledaj si CV ako meni ne vjeruješ. izračunaj čega ima više. i po čemu te ljudi više poznaju. a ja ne mogu ostati udana za čovjeka koji ne zna kako stvari stoje.
oprosti, al ne mogu biti žena metroseksualca, tipa koji je sređeniji od mene, koji uopće zna kako se zove marka njegovih okvira za naočale, košulje, hlača, cipela... ja sam staromodna, moj suprug se ne smije toliko razumijeti u modu. i još ju prakticirati. ne mogu biti supruga gospodina koji nosi natikače s otvorenim prstima, bez obzira koji ih ugledni šuster tipa botičeli i pačoti pravio, i koliko vruće peklo sunce. ne može moj frajer u stajliš natikačama hodati. NE MOŽE! NIJE MI TO DOVOLJNO MUŠKI. sori. može hodat u tenisicima smrdljivim, u klompama, al ne može po gradu hodat u natikačama. ne mogu nikoga toliko voljeti da bih prešla preko takvog užasa. znam, problem je u meni. priznajem.
i što je najvažnije, ne može mi frajer kupovati wc papir u listićima.
čak ni u snu.
ajde tarik, nemam ja ništa protiv tebe, daj se javi pa da se razvedemo ko ljudi.
bokić!
Post je objavljen 14.06.2004. u 14:56 sati.