za razliku od vecine zidovskih blagdana, prepun veselja i radosti. O Purimu pise u Tanahu na kraju, izmedju "Pet svitaka". Prica ide u vrijeme perzijskog vladara Ahasverosa kojega je napustila supruga Vasti. Vladar odluci da mu dovedu najljepse djevojke iz carevine medju kojima ce odabrati caricu. Medju djevojkama koje trebaju doci na dvor bila je i zidovka Ester, usvojena necakinja Mordehaja, koji je zaduzio cara jer mu je svojevremeno otkrio i prijavio zavjeru protiv njega. Medjutim, prvi carev doglavnik Haman je ishodio dozvolu od cara da pogubi Mordehaja iz osobnih razloga. Haman je to odobrenje pretvorio u naredbu da se ubiju svi Zidovi u carstvu. Trebalo je zdrijebom (pur, na ondasnjem jeziku Perzije; purim u mnozini) odluciti dan izvrsenja kazne. Mordehaj moli Esteru da od cara moli milost za zidovski narod, ali ova ne moze nepozvana pred cara. Zato ona posti pred dvorom tri dana i na kraju priredju gozbu na koju car dolazi. Tu mu otkriva i svoje porijeklo i rodbinske veze s Mordehajom i Hamanove nakane. Haman biva ubijen sa njegovim sljedbenicima, a Mordehaj postaje carski namjesnika. Ester postaje carica i nalaze zidovskom narodu da taj dan slave kao oslobodjenje u radosti i veselju. Do danasnjih dana maskiranje i pravljenje galame simboliziraju nastojanje da Hamanovi spijuni ne otkriju Esterinu nakanu.
Ova godina zidovskog kalendara ima 13 mjeseci, pa se Purim poklapa sa Uskrsom, a ne kako bi to "trebala" biti Pasha, a o tome lijepo pise Rimljanka.
Post je objavljen 25.03.2005. u 14:31 sati.