Đurđic, sitan cvjetić, skroman, tih i fin, dršće, strepi i zebe kao da je zima...
Višega života otkud slutnja ta, što je kao glazba budi miris cvijeća?
Gdje je tajna duše, koju đurđic zna?
Iz đurđica diše naša tiha sreća: miris tvoga bića, moja ljubavi,
Slavi drobni đurđic, cvjetić ubavi.
Cijelu verziju pjesme i puno toga lijepog od istog autora: ovdje
Post je objavljen 09.04.2005. u 00:33 sati.