eto me u društvo nakon duljeg razmišljanja iako niti sada nisam sigurna u smisao svog postupanja .
Ovo proljeće ispunjava me novom nadom , iako je usamljenost već duže vriueme moja konstanta .
Možda već godinama uzalud maštam da je u ovom ubrzanom svijetu moguće sresti srodnu dušu i razmijeniti neke misli bez ikakvih računica već zbog prastare ljudske težnje za ljepotom komunikacije.
MISLIM DA JE ZA PRVI PUTA DOSTA MOJIH RAZMIŠLJANJA,AKO NETKO NALETI NA OVAJ BLOG ŽELIM MU SRETAN USKRS...
Post je objavljen 24.03.2005. u 19:16 sati.