Ok, kao da mi nije bilo dovoljno sto sam se probudila prije 6 ujutro, da se dovucem do firme u 7... srece sam imala sto me je pokupio kolega, tako da sam izbjegla hodanje po busevima sa prtljagom...
Dodjemo pred firmu, disa vec ceka.. pretovarimo stavri kod njega u auto i krecemo u avanturu...
Put traje je... 5 sati... (ok, s time da smo dva puta stali na kavu jer nismo mogli vise izdrzati...)
U Linzu smo morali biti tocno u podne, nas naravno nema prije 13 sati...
Nisu nam dali niti da se chekiramo u hotel, odmah na sastanak... i tako do 8 navecer... Isprazne price, pranje mozga, sve sto sam vec x puta prosla i ovdje u Zagrebu...
Gledam na sat i gustam se... ako zavrsimo oko pola 8 jos uvijek stignem malo prosvrljati po gradu i nabaciti nekakav shoping... Vraga, ovi nas ne pustaju prije 8...
Krepana dolazim u hotelsku sobu (Hotel Best Western, ajde tu stavrno nisu stedjeli....), razmisljam kako cu se uvaliti pod tus, naruciti veceru u sobu i prespavati cijelo vece i cijelu noc... vraga...
nisam niti skinula kaput, vec zove direktor da se nalazimo sa austrijancima za pola sata, neka budem spremna, idemo na veceru... pas mater... brzo se bacam pod tus, oblacim prvo sto mi pada pod ruku, popravljam sminku, trcim u predvorje... Nadjemo se sa austrijancima, palimo na veceru, ali pjesice (kao da nismo dovoljno umorni), tako da malo razgledamo grad. Daleko od svega, grad je stvarno prekrasan, ima se sto za vidjeti... Dunav dijeli grad na dva djela, sa obje obale prekrasna setalista, ma grad je takav da bi se jako jako brzo mogla priviknuti na zivot tamo (samo da me hoce ovi iz Austrije uzeti da radim za njih...).
Zena se ispricava sto restoran kamo idemo i "nije nesto posebno" i dofurava nas pred - Rotary club... j... ne vjerujem... Pogledam malo zenske unutra kako su obucene (sve crne vecernje haljine), psujem u sebi svu zurbu i to sto se nisam sjetila ubaciti si barem koju haljinu u garderobu.. OK, ulazimo unutra, jedina prednost je sto kad udjes ne zure svi u tebe kako je to situacija kod nas, zasjedamo za stol... i krece.. od aperitiva (sampanjac, naravno, sto drugo), preko klope, koja je stvarno bila fantasticna (black tiger shrimps sa zelenom rizom) do deserta (chocolade suflee with wiskey cream)... naravno tokom cijele veceri se pio sampanjac, ja ga naravno, po balkanski sjekla sa pivom (neka dobra piva...)
Poslije vecere setnja po gradu, malo uz obalu, daleko od svega, savrseno su nas ugostili i prosetali po gradu...
Napokon se docepavam sobe, (soba za nepusace, majku im....), pustam vrucu vodu u kadu, drmam si svog najboljeg prijatelja J. Danielsa prije kade... Snimam u mini baru (naravno, besplatan mini bar) plavog portugizca i colu... uzimam to sa sobom u kupaonu, odvalim muziku sa laptopa, pijuckam si i mislim si kako se covjek lako moze nauciti na komfort... izlazim iz kade, odvaljujem si jos jednog prijatelja na eks (mislim si, ako mi je dan bio toliko naporan na tim sastancima, onda se mogu prije spavanja posteno napiti...), legnem spavati mrtvim snom.... Budim se nakon 3 minute i zakljucujem da nisam postavila alarm na mobitel da me probudi na vrijeme za jutarnju torturu... Postavljam alarm na oba mobitela (vip i cronet) i namjestam radio budilicu... napokon zaspem...
U pola 8 ujutro budi me jebeno austrijsko jodlanje sa radija (jebenti pa oni znaju samo jodlati!), i nakon toga istovremeno se pali laarm na mobitelima... jutarnje tusiranje, na brzaka pakiranje, silazak na dorucak... Snimam mango, natrpavam se sa njime da mi ispere okus mrtvaca iz usta (bloody disaster!).. i opet na sastanke...
Napokon nas pustaju u 15:30 da krenemo prema Zagrebu... Stanka za kavu kod Graza, stanka u Mariboru.... Napokon se docepavam Zagreba, svog stancica i presretna sam... Prosecem Taru, vidim se sa dragim na sat vremena, krepana lijezem u krevet... u polusnu mi padne na pamet kako nisam obavila nikakav shoping jer nisam imala vremena...
Biti ce vremena iduci puta... valjda.....
Post je objavljen 24.03.2005. u 10:15 sati.