Prek sinoć sam počeo " Gubit " noći ili bolje rečeno ostajati budan po cjelu noć i svako jutro
gledati zoru kako sviče , ali u tome ipak nema ništa loše jer to je možda jedan od najljepših
trenutaka za doživjeti , buđenje dana , buđenje ljepote , pjev ptica , šapat šume i raznih bića
koja tamo žive i vesele se tome mjestu koji je njihov dom .
A ja što ja radim budan po cjele noći , a moram što ću kad sam to prihvatio , to mi je trenutno
posao i neznam do kad ću tako tim noćnim ritmom ali vjerovatno će potrajati neko vrjeme .
Dobro sada moram (kad sam već tu gdje jesam) organizirati vrjeme da budem što korisniji
sebi i univerzumu , mislim ovom našem veličanstvenom "biću " kozmosu .
Mogu slušat tišinu jer je toliko tiha da je to nama u ovoj žurbi života ne pojmljivo da je
uopće moguće , doslovno se možeš stopiti sa tom tišinom da ali mi nenavikli na tišinu
mislimo da je to nenormalno jer nam je neprirodno , naravno kad svoja čula stalno napadamo
bukom koja uvjek odnekud dolazi a to je iz televizije , radija , prometa itd.
Što još ? Za sada ništa idem dalje u Noooć da vidim istinsku njenu ljepotu, što ima što se može
otkriti jer tu je , da tu nešto veličanstveno skriveno , skriveno od nas sebičnih , malih ljudi , malog
priglupog čovječanstva koje čeka neku pomoć s nebesa a nevidi da je sve u njemu, svi svjetovi su
tu nadohvat naše ruke samo ih treba otkriti uz malo napora .
Pozdrav veličanstvenoj ljepoti postojanja !
Post je objavljen 23.03.2005. u 21:26 sati.