Kad sam došla k sebi, ležala sam na ledjima i čula glas, gospodjo, jeste li s nama. Otvorih oči, iznad mene neka čudna svjetla, neka aktivnost se čuje oko mene a ja pojma nemam gdje sam. U momentu osjetim onaj bog oko usta i nosa i shvatim, budim se poslije operacije. Prvo sam pogledala naniže i vidim flaster zakačen na desnoj dojci.
Dobro je, pomislim, vidim flaster a ležim, znači, dojka je na svom mjestu....
One sestre se smješkaju, muvaju se nešto oko mene, čujem ih, vidim ih, dojka je tu...............
ZNAČI, DOBROĆUDNI!!!!!!!!!!!!!!!!!
Uzdahnem, nasmijem se i pomislim, hvala Bogu i hvala svim dobrim ljudima, svim prijateljima i obitelji, svima onima koji su čitali ovaj blog i poslali mejlove podrške. S toliko pozitivne energije nije ni mogao biti zloćudni.
U tom momentu osjetim nešto čudno u stomaku i prozborim, sestro, muka mi je... Fino bljucnem i blažena opet zaspim....
To je bio ponedjeljak, evo me danas kod kuće, još ne smijem puno sjediti ni rukom mlatarati al smogoh snage za ovaj blog... Čekam one detaljnije nalaze, bit će gotovi za par dana, i tek onda ću sa sigurnošću moći odahnuti i reći, hvala Bogu, bio je samo dobroćudni tumor. Ali i ovo do sada mi je bilo dovoljno da shvatim da nisam sama na svijetu, da imam puno prijatelja i svima im hvala....