bas si razmisljam kak poznam masu ljudi koju su prestali mastat i izgubili ono dijete u sebi..
pa se pitam zasto? nije mi jasno..
ja da nemam taj svoj svijet maste i to dijete u sebi mislim da bi bila izgubljena i zivjela u nekoj dosadnoj kolotecini.. ovak ju razbijem svaki dan sa nekom svoj igrom bezveznom i ne znam..nekom mastarijom..
zasto si ljudi dozvole da im to nestane?
ne razumijem.. zar stvarno neko moze to sve odbacit i zivjeti bez toga?
kakav je svijet bez maste i kako je nemati dijete u sebi?
meni je to nepojmljivo..
ne kontam kak je nekom idiotizam smijat se svemu i svacemu, mastat o nekom svom svijetu, buducem zivotu, proslom zivotu.... bilo cemu..
skocit u grmlje
masa stvari koje recimo za nekoga moje dobe nije prikladno..
ne kontam zasto nije prikladno?
cemu te granice..
sa 15 se tolerira nesto dok to isto sa 25 nije normalno?!?!? zbog cega??
kad se po cesti prosece zena od 45 obucena kak se oblace klinci- nije normalna
ak neko od 45 slusa neku neam pojma, techno- to nije normalno
i miljun slicnih primjera
dobne granice..koji uzhas..
ma drek.. idem spavat..
Post je objavljen 13.06.2004. u 23:27 sati.