pisanje blog ja slicno ciscenju wc-a u studentskom domu s kirurskim rukavicama na rukama.
znam da je ovo vjerojatno najjezivija stvar koju mogu objaviti. sirovo da boli, ali mozda je i takav pristup potreban. bas ponekad.
ALI
kad malo razmislim, svi u svakom slucaju nepotrebno stvaraju nered i ostavljaju okolo sranja koja ne bi trebali, a na kraju to netko treba i pocistiti.
mozda je cak i red na tebi.
stavljas kirurske raukavice i uzimas metaforicke spuzvice u ruke.
metes nepotrebnu prasinu i tragove prisutnosti drugih ljudi. bacas.
svaka spuzvica ima svoju namjenu, klasifikacija stvari u zivotu je vazna. svaka spuzvica je rijesenje za novu vrstu akumulirane prljavstine. emocionalno smece, sluzave pretenzije, skorena neiskrenost. sve to izjeda, polako. zapustena, pregazena dusa stoji sama.
kroz ovaj wc svakodnevno prolazi parada razlicitih karaktera, svi uglavnom uspjevaju zajebati neku stvar, nemjerno ili slucajno zapisati tvoje ideale. na kraju se sam moras nositi s tudjim govnima.
to je zivot.
to su ljudi.
bez njih sve bi bilo prazno.
trpis i cistis, nema alternative utoliko da nema prihvatljive alternative.
kirurske rukavice osiguravaju neku vrstu distance. slobodan protok misli.
nema otisaka, uzivas u anomnimnosti. zahvacas u probleme temeljitije zbog posrednosti samog kontakta. misli padaju na bijelu, sigurnu podlogu. blog.
cudno, svi zanju kakav si, nitko ne zna tko si.
polako vuces poteze po ogledalu, osiguravajuci jasniji pogled bez mrlja drustveno prihvatljivog. nakon zadnjeg poteza mozda ces vidjeti i svoj odraz.
dug je put do toga.
ne mora uvijek biti lako, niti lijepo, ali kada zavrsis, mozes sa zadovoljstom gledati na nesto krajnje zahvaceno bas od tebe. cisto, neokaljano od drugih ljudi, sterilno i kristalno jasno, jasnije. ovisno o kavliteti i tvom vlastitom naporu. intervenciji u svijest.
na kraju, stavljas svoj potpis.
posebno je to zadovoljstvo, priznajem.
Post je objavljen 23.03.2005. u 16:19 sati.