Bila sam na onom vjenčanju koje sam spominjala (par koji se poznavao dva mjeseca prije nego su se odlučili vjenčati).
Dobila sam i nekoliko ideja za blog, ali neću o tome večeras.
Pročitala sam zgodan citat koji odgovara opisu moje situacije i koji će, nadam se, još neke žene, a možda i muškarce, potaknuti na razmišljanje.
Naime, večer prije vjenčanja zagrijala sam se na 39 temperaturu. Odjednom me «strefilo».
Prije toga organizam mi je davao znakove da usporim:pospanost, umor...Ali nisam imala vremena za te «sitnice».
Ponekad pretjeram i razletim se na sve strane:posao, prijatelji ,obitelj, hobi...I nadam se da će se dan, kao žvakaća guma, rastegnuti na nešto više od 24 sata.
Uvijek se nadam uzalud : )
Jedanom sam pročitala da čovjek, u životu, dobije staklene i plastične čaše. Staklene su zdravlje, obitelj, prijatelji, a plastične posao, novac...Treba paziti da staklene čaše nikada ne ispadnu iz ruku.One druge, ako i ispadnu, nije važno-neće se razbiti.
Ja sam ispustila čašu zdravlja. Na sreću, nije se razlupala nego samo nakhrnula.
Nemam običaj zanemarivati glas svog organizma, ali, ovih dana, ga je nadglasala buka vanjskog svijeta.
Čim shvatim što mi tijelo poručuje i poslušam ga-simptomi se ublaže i/ili nestanu.
S vjenčanja, s početka priče, sam otišla, kao Pepeljuga, u ponoć. Tresla me groznica.Tijelo je snažno stisnulo kočnicu. Čim sam odspavala, popila vitamine, i prestala «forsirati» tijelo je počelo surađivati.
Dan poslije više nije bilo temparature.
Slijedi onaj «zgodan citat»:
«...Po čitave dane i čitave noći trudim se da dobro izgledam, da budem zdrava i pametna.
*i da me obožavaju
*i da budem zadovoljna
*i hrabra
*i načitana
*i savršena domaćica
*i fantastična u krevetu
*i da govorim strane jezike
*i da se bavim sportom
*i da poznajem umjetnost...
Hoće li me, molim vas, netko zaustaviti?»
(Judith Viorst)
Post je objavljen 14.06.2004. u 04:00 sati.