Da, neobjasnjivo i potpuno normalno umorna. Umorna od svega. trebam odmor. Trebam tebe. Ne mogu više. jos samo sat, dva i onda cu te opet vidjeti. opet cemo voditi one stare isprazne razgovore. opet cu biti pretjerano tuzna. Ali i malo smirena. Makar za to vrijeme koje provedem s tobom.
Uvijek sam se pitala da li znam pisati. ko zna, mozda napokon dobijem i nekakav odgovor. Do sad mi to nikad nije islo. Bolje mi lezi muzika, u svim oblicima. Al u zadnje vrijeme primjecujem da me hvata neopisiva zelja da nesto pisem. Mozda je to samo nedostatak instrumenta, mozda nesto sasvim drugo. Mozda sam tijekom ovog procesa sto ga zovemo odrastanje postala i ja malo drugacija. Ma nemam pojma...Uvijek i sama kazem sve ce vrijeme pokazati, pa eto mozda i sad bude tako.
Post je objavljen 23.03.2005. u 15:13 sati.